Ima nekoliko znakova koji vam govore kad će se roditi vaše dijete. Prvi znakovi početka porođaja su stezanja mišića maternice koja u početku izgledaju poput bolova pri lošoj probavi ili probadanja u leđima i javljaju se u nepravilnim razmacima. Kako se porođaj približava, stezanja (trudovi) se javljaju u pravilnijim i sve kraćim vremenskim razmacima između pojedinih trudova. No i tada mogu biti različiti po jačini.
Sama stezanja nisu uvijek pouzdan znak da je porođaj počeo. Tokom trudnoće maternica se neprekidno steže pripremajući se za porođaj (premda trudnica rijetko osjeća stezanja sve do posljednjih nekoliko tjedana trudnoće). Ako stezanja (kontrakcije) nisu popraćena drugim znacima i ako se njihova učestalost ne povećava, porođaj još nije nastupio.
Kad porođaj počne, sluzavi čep, koji je u trudnoći tvorio zapreku između maternice i rodnice, bit će izbačen u obliku krvavog iscjetka.
Drugi znak početka porođaja može biti pucanje opni koje obavijaju plodovu vodu u kojoj čedo pluta. To se zove pucanje vodenjaka, a žena to ponekad doživljava kao polagano kapanje tekućine iz rodnice a ponekad kao nagli mlaz. U oba slučaja prsnuće vodenjaka je obično znak da se porođaj približava.
U rodilištu se vrši priprema rodilje. Pregledava se rodnica da se vidi koliko se raširilo ušće maternice i utvrđuje se položaj djeteta. Vjerojatno ćete dobiti i klistir radi čišćenja crijeva. U nekim bolnicama se obično briju stidne dlake (dio ili sve) radi sprečavanja infekcije.
Tok porođaja može se podijeliti u tri stadija (doba). Prvo porođajno doba počinje s prvim trudovima. Pri svakom trudu grlić maternice, kroz koje dijete izlazi, postepeno se otvara sve dok se ne stopi sa stijenkama maternice i potpuno ne raširi. Ušće maternice je potpuno otvoreno kad njegov promjer iznosi 10 cm. U tom trenutku su se maternica, grlić maternice i rodnica stopili stvarajući porođajni kanal.
Prosječno trajanje prvog porođajnog doba je 12 sati kod prvorotkinja i 6 do 8 sati kod višerotkinja. No, kod nekih prvorotkinja prvo porođajno doba može trajati dulje od 24 sata (premda se čini sve da se to izbjegne), dok kod nekih višerotkinja može trajati samo nekoliko minuta.
Kad se ušće posve otvori, nastaje prelazno razdoblje između prvog i drugog porođajnog doba. U tom razdoblju kao da kod nekih žena privremeno zastanu trudovi, dok je drugima vruće, pa hladno, a mogu i povraćati. Kad počne drugo porođajno doba, trudovi su mnogo jači i obično popraćeni refleksnim tiskanjem rodilje kako bi dijete ušlo u porođajni kanal. Probijanje djeteta kroz porođajni kanal stvara pritisak na zadnje crijevo, pri čemu se kod rodilje javlja potreba za vršenjem nužde.
Rodilji će savjetovati da tiska samo kad osjeti trud, tako da se te dvije sile udruže u istiskivanju djeteta, a rodilja čuva snagu između trudova. Pred sam porođaj rodilji se kaže da prestane tiskati jer bi djetetova glava mogla rastrgati tkiva rodnice (međicu). U idealnom slučaju glava djeteta se polako izvlači iz rodnice.
Drugo porođajno doba završava kad dijete potpuno iziđe iz porođajnog kanala. To porođajno doba traje prosječno do jedan sat kod prvorotkinja i do 30 minuta kod višerotkinja.
Nakon porođaja se pupkovina, koja povezuje dijete s posteljicom u maternici, podveže sterilnom trakom na dva mjesta – otprilike 10 cm i 15 cm od djetinjeg trbuha. Zatim se pupkovina prereze između ta dva mjesta.
Treće porođajno doba je rađanje posteljice. Trudovi se nastavljaju radi odljuštenja posteljice sa stijenke maternice i njenog istiskivanja. Ovo se doba odlikuje dodatnim krvarenjem i istiskivanjem pupkovine iz rodnice. Da bi se ubrzalo izbacivanje posteljice i spriječila mogućnost jakog krvarenja nakon porođaja, primalja će oprezno povlačiti pupkovinu jednom rukom, dok će drugom potiskivati rodiljin trbuh. Treći porođajni stadij obično traje petnaestak minuta. Nakon istiskivanja posteljice rodilji se daje injekcija da se maternica čvrsto stisne i time spriječi jako krvarenje. Eventualni raspori i rezovi u maternici se očiste i sašiju, i dok se to radi, rodilja može držati dijete u naručju.