Kao i tumori u ostalim dijelovima tijela, tumori mokraćnog mjehura mogu biti benigni i maligni. Obje vrste razvijaju se iz stanice u sluznici mokraćnog mjehura, koje stvaraju izraslinu ili novotvorevinu (u nekim slučajevima i više njih) koja strši u mjehur, tj. u prostor namijenjen odlaganju mokraće.
Osim toga, maligni (kancerozni) tumori šire se i u stijenku mokraćnog mjehura, a mogu se proširiti i na ostale dijelove tijela. Ako se razvije nedaleko od mjesta pri kojem mokraćovod ulazi u mokraćni mjehur, tumor (bez obzira na vrstu) može začepiti (ometati) dotok mokraće iz bubrega, pa će bubreg zbog nakupljene mokraće oteći (to se stanje naziva hidronefrozom). Otok uzrokuje oštećenje bubrega i čini ga osjetljivim na infekciju (vidi akutni pijelonefritis).
Simptomi
Karakteristični simptom tumora mokraćnog mjehura je krv u mokraći (hematurija). Samo mokrenje obično nije bolno, iako bolesnik može osjetiti da ga mokraća peče ili žari; osim toga. bolesnik često izbacuje male količine mokraće u kratkim vremenskim razmacima. Ako se razvila hidronefroza, možda ćete osjećati i bolove u križima. Osim toga, budući da je tumor osobito osjetljiv na infekciju, moguć je i cistitis.
Učestalost
Tumori mokraćnog mjehura nisu česti. Rak mjehura sačinjava oko 3% svih registriranih lokalizacija karcinoma; oko 75% oboljelih su muškarci. Bolest je najčešća kod muškaraca koji su prešli pedesetu.
Opasnosti
Svi benigni tumori, a i mnogo malih malignih tumora, dobro reagiraju na terapiju. Međutim, ponekad se kancerozne stanice mogu proširiti (metastazirati) na druge dijelove tijela. U tom slučaju, izgledi na uspješno liječenje su loši.
Što poduzeti?
Ako zapazite krv u mokraći, svakako se obratite liječniku. Liječnik će vam uzeti uzorke mokraće i krvi radi analize, pa će te ovisno o rezultatima analize, morati obaviti i dodatne pretrage, kao što su cistoskopija i intravenska pijelografija (IVP) ili cistografija. Ako se otkrije novotvorevina, liječnik će biopsijom uzeti uzorak kako bi utvrdio je li; benigna ili maligna.
Liječenje
Bez obzira na vrstu tumora mokraćnog mjehura, liječnik će ga obično pokušati spaliti posebnom sondom (elektrodom) pričvršćenom na cistoskop (postupak se naziva fulguracija ili dijatermijska elektrokoagulacija).
Kirurg promatra mokraćni mjehur kroz cistoskop i manipulira sondom kako bi uništio tumorozne stanice. Problem se time obično rješava, ali ćete svakih šest mjeseci (u toku najmanje tri godine) morati redovito dolaziti na kontrolu kako bi se provjerilo da se tumor nije ponovno razvio.
Ako je tumor zahvatio velik dio mokraćnog mjehura, bit će potreban operativni zahvat (abdominalna kirurgija). U teškim slučajevima trebat će odstraniti cijeli mokraćni mjehur, pa se tada mokraćovodi priključuju na posebni otvor u trbušnoj stijenci. Mokraća će tada istjecati u vrećicu (»vanjski mokraćni mjehur«) koju treba prazniti otprilike svaki dan. Suvremenim metodama, postupak je djelotvoran, a vrećica koju bolesnik mora nositi nije napadna. Nakon kirurškog zahvata eventualno preostale abnormalne stanice mogu se uništiti radioterapijom.