Bubrezi spadaju u one organe (ima ih nekoliko) u kojima se mogu razviti kamenci. Bubrežni kamenac počinje se obično razvijati iz sićušne čestice krutog materijala koja se taloži u bubregu, tj. na mjestu gdje se nakuplja mokraća prije istjecanja u mokraćovod. Uz česticu se obično nakuplja dodatni kruti materijal, pa ona postepeno prerasta u krutu masu. Proces se može razviti u jednom bubregu ili u oba, a u toku nekoliko godina može se razviti kamenac promjera 25 mm, pa i više. Budući da većina bubrežnih kamenaca sadrži kalcij, stvaranje kamenaca je vjerojatno posljedica prekomjerne količine kalcija u mokraći.
Kamenac promjera većeg od 5 mm vjerojatno će se zadržati u bubregu jer neće moći preći u mokraćovod. Takvi kamenci ne moraju uzrokovati tegobe ako ih se ne razvije prevelik broj. Vrlo mali kamenci rijetko izazivaju probleme jer se lako prenose i izbacuju mokraćom. Međutim, kamenac veličine između tih dviju krajnosti može uzrokovati boli i druge tegobe ako (i kada) pređe u mokraćovod i počne se kretati prema mokraćnom mjehuru.
Simptomi
Ako su kamenci preveliki, pa zbog toga ne mogu preći iz bubrega u mokraćovod, simptoma obično nema ili se u većini slučajeva javljaju samo blagi bolovi kad se od kamenca otkine “krhotina” i uđe u mokraćovod. Najčešći simptom problematičnih bubrežnih kamenaca je kolika (probadajuća bol koja se obično javlja u valovima, često u razmacima od nekoliko minuta). Kolika može biti posljedica tegoba ili poremećaja u raznim dijelovima tijela, a bolesnik se obično previja od bolova. Bubrežni bolovi ove vrste (bubrežne kolike), koji se javljaju kad bubrežni kamenac pređe iz bubrega u mokraćovod, popuštaju kad god se kamenac prestane kretati ili pošto se izbaci mokraćom. Bolovi se gotovo uvijek javljaju s jedne strane tijela iako se, naravno, slijedeći napadaj može očitovati na drugoj strani ako imate kamence u oba bubrega.
Bubrežna kolika se obično isprva osjeća u leđima, neposredno ispod rebara s jedne ili druge strane kralješnice. U toku nekoliko sati ili dana bolovi “prate” prolaz kamenca kroz mokraćovod prema prednjem dijelu tijela te naniže do prepona. Bolesnik može osjećati mučninu, a u mokraći se mogu javiti tragovi krvi. Pošto kamenac stigne u mokraćni mjehur, prolaz kroz preostali dio urinarnog trakta je obično bezbolan ili gotovo bezbolan.
Učestalost
U Hrvatskoj najčešće nalazimo bubrežne kamence u Dalmaciji, odnosno rjeđi je u kontinentalnom dijelu. Spominju se podaci da 10-30% osoba ima (ili je imalo prema anamnezi) nefrolitijazu. S obzirom na to da prolaz kamenca često izaziva vrlo jake bolove, bolesnici s bubrežnim kamencima se često primaju u bolnicu. Usprkos tome, učestalost bubrežnih kamenaca u razvijenim zemljama opada, djelomično (možda) zbog promjena u ishrani i načinu života, iako točni razlozi tog opadanja nisu poznati, kao što nije poznato ni zašto su neke osobe posebno sklone bubrežnim kamencima.
Poznato je, međutim, da je bolest nasljedna, te da prevladava u tropskim zemljama, vjerojatno zbog previsoke koncentracije kalcija u mokraći. Naime, osobe u vrućim klimatskim uvjetima gube toliko tjelesne tekućine (vode) znojem da obično izbacuju manje mokraće. Zanimljivo je da su u toku II svjetskog rata vojnici koji su ratovali u pustinjskim područjima češće patili od bubrežnih kamenaca nego vojnici u umjerenoj klimi.
Bolest češće zahvaća muškarce nego žene, kao i osobe iznad 30 godina. U rijetkim slučajevima određena vrsta bubrežnih kamenaca, uzrokovana kemijskim poremećajem u krvi, može se razviti kod djece.
Opasnosti
Iako većina bubrežnih kamenaca ostaje u bubregu (ne uzrokujući nikakve tegobe) ili se s vremenom izbacuje u mokraći, kamenac može ponekad zapeti u mokraćovodu i začepiti protok mokraće na jednoj strani. U tom slučaju potreban je operativni zahvat. Osim toga, bubrežni kamenci povećavaju sklonost prema infekcijama u mokraći, a time i prema napadajima akutnog pijelonefritisa. Opetovane infekcije i (ponekad) ožiljci što ih uzrokuju veliki kamenci mogu izazvati kroničnu insuficijenciju bubrega, ako su tegobe s bubrežnim kamencima dugotrajne, iako su takvi slučajevi rijetki.
Što poduzeti?
Ako patite od bubrežnih kamenaca, odlazite liječniku svakih šest mjeseci kako biste provjerili da nije došlo do trajnog oštećenja bubrega. Ako dobijete napadaj bubrežne kolike, liječnik će vas vjerojatno uputiti u bolnicu na pretrage krvi i mokraće, intravenski pijelogram (IVP) i (možda) cistoskopiju. Ovakvim dijagnostičkim pretragama otkrivaju se mjesta na kojima se nalaze kamenci u urinarnom traktu (ako ih ima), te dobivaju podaci na osnovi kojih će liječnik odrediti je li potrebna terapija.
Liječenje
Samopomoć: ako dobijete napadaj bubrežne kolike, uvijek ćete najbolje postupiti, ako se obratite liječniku. Međutim, bilo bi sva kako uputno da pijete velike količine vode (najmanje pet litara dnevno); time ćete lak še “potjerati” kamenac niz urinarni trakt. Za ublažavanje bolova uzmite blagi analgetik, npr. aspirin ili paracet.
Stručna pomoć: nema zadovoljavajućeg medicinskog postupka za rješavanje ove tegobe, ako bubrežni kamenci sami ne izlaze iz tijela. Međutim, ako ste posebno skloni razvitku bubrežnih kamenaca, liječnik vam može propisati lijek koji u nekim slučajevima može spriječiti stvaranje kamenaca. Ako kamenac začepi donji dio mokraćovoda, može se ponekad odstraniti cistoskopijom (pod općom anestezijom). Pri tom liječnik (kroz cistoskop) uvodi tanka kliješta u mokraćni mjehur, pa u mokraćovod gdje je zapeo kamenac, te kliještima hvata i vadi kamenac.
Ako se ovaj postupak ne može izvesti, bit će možda potrebna veća operacija zbog koje ćete morati ostati u bolnici oko 10 dana. Ako su kamenci ili s njima povezane infekcije znatno i nepovratno oštetili jedan od bubrega (što nije čest slučaj), možda će trebati odstraniti cijeli bubreg. U takvim slučajevima preostali zdravi bubreg će uspješno nadoknaditi manjak drugoga. Međutim, u većini slučajeva bubrežni kamenci su samo bolna nelagoda.