Zbog poremećenog skupljanja mišića u dvjema pretklijetkama srca, atriji kucaju prebrzo – 400 otkucaja u minuti; ventrikuli (klijetke) ne mogu kucati brže od oko 160 otkucaja u minuti, pa ne mogu držati korak s pretklijetkama. Taj se poremećaj naziva fibrilacija atrija. Ona smanjuje djelotvornost srca djelomično zato što brza skupljanja atrija istiskuju premalo krvi, a djelomično stoga što ventrikuli (klijetke) i dalje kucaju mnogo sporije; nastali gubitak koordinacije atrija i ventrikula smanjuje volumen krvi što ga srce ispumpava.
Lepršanje atrija razlikuje se od treperenja atrija (fibrilacije) samo po tome što se mišićna vlakna skupljaju nešto sporije (do otprilike 300 otkucaja u minuti). I lepršanje i treperenje dolaze i prolaze, izmjenjujući se s razdobljima normalnog rada srca između napadaja.
Simptomi
Često simptoma nema. Najčešći simptom je lupanje srca (tj. osjećaj da vam srce tuče prebrzo ili prejako), katkada vrtoglavica, povremeno napadaji angine pektoris i nesvjestice, a mogu se javiti i simptomi dekompenzacije srca.
Učestalost
Lepršanje i treperenje atrija su prilično česti. Obično se javljaju kao posljedica koronarne skleroze ili reumatske groznice. Lepršanje i treperenje može uzrokovati i hipertireoza ili visoka temperatura. U otprilike 10% slučajeva, naročito medu starijim osobama, nema vidljivog uzroka tog stanja.
Opasnosti
Najveća opasnost prijeti od zastoja krvi u pretklijetkama; krv se gruša, pa postoji opasnost od embolije. Ugrušak u pretklijetki može se raspasti u komadiće koji krvotokom mogu dospjeti do mjesta kroz koje neće moći nastaviti put zbog svoje veličine. Embolija može zaustaviti cijelu cirkulaciju krvi iza mjesta začepljenja. Oštećenje koje uzrokuje ta vrsta embolije, ovisi o dimenzijama i mjestu embolusa u krvotoku.
Druga mogućnost je zatajivanje srca. Obično klijetke mogu same obaviti zadatak pumpanja krvi bez obzira na to što je funkcija pretklijetki poremećena. Međutim, ako postoje smetnje i na klijetkama, one neće moći podnijeti to opterećenje, pa nakon fibrilacije pretklijetki dolazi do zatajivanja (dekompenzacije) srca.
Što poduzeti?
Ako zapazite simptome ovih poremećaja, obratite se liječniku koji će vas uputiti na EKG da potvrdi dijagnozu. Budući da se fibrilacija atrija često javlja periodično, bit će možda potrebno kontinuirano EKG-snimanje u toku 48 sati. To se radi pomoću laganog, prenosivog uređaja, pričvršćenog remenjem na prsa ili struk, koji snima dok obavljate uobičajene poslove. Liječnik će vas vjerojatno uputiti i na druge dijagnostičke pretrage ako ima znakova neke osnovne bolesti srca.
Liječenje
Liječenje uglavnom ovisi o uzroku poremećaja. Možda ćete dobiti lijek koji poboljšava djelotvornost skupljanja klijetki o kojima ovisi cirkulacija ako su skupljanja pretklijetki poremećena. I beta-blokatori su vrlo djelotvorni ako su lepršanje ili treperenje atrija povezani s osnovnom bolešću štitnjače. Antikoagulansi se daju radi sprečavanja embolije.
Ako je vaše srce u osnovi zdravo ili ako ste izliječili osnovni uzrok fibrilacije atrija, liječnik može razmatrati i vrstu liječenja koje se zove elektroverzija. Ono se sastoji od primjene elektrošoka (pod laganom anestezijom) koji često uspostavlja normalan srčani ritam. Elektrošok se daje defibrilatorom.