U idealnom postavu zubi su ravni, smješteni u redovitim razmacima, te veličine koja točno odgovara čeljusti. Idealni odnos gornjih i donjih zuba u zatvorenom stanju (koji se naziva okluzija) jest onaj u kojem gornji zubi strše neznatno više od donjih, a vršci kutnjaka su smješteni naizmjenično.
Međutim, malo ljudi ima savršene zube, uz ostalo i zato što svatko nasljeđuje različite karakteristike od roditelja, a ponekad se one ne slažu. Ako su npr. zubi preveliki za čeljust, dolazi do zbijanja zuba, pa se oni mogu i razvijati samo savijajući se unatrag ili “preko” susjednih zuba. Ako su zubi premaleni za čeljust, razmaci između njih bit će preveliki. Ako je donja čeljust manja od gornje, te ako su i usne premalene, zubi u gornjoj čeljusti će ponekad stršiti prema van (što se ponekad naziva defektnom okluzijom ili malokluzijom).
Međutim, nasljedni faktori nisu jedini razlog nepravilnosti zuba. Zbijanje je ponekad posljedica preranog gubitka mliječnih zubi zbog kvarenja. Ako se npr. mliječni kutnjaci rano izgube, praznine u čeljusti ispunit će stalni kutnjaci. Zbog toga će stalni pretkutnjaci i očnjaci, koji se javljaju u dobi između 11 i 13 godine, biti istisnuti iz prirodnog zubnog luka. Osim toga, u nekim se slučajevima zubi uopće ne pojavljuju.
Ponekad je zbijanje, do kojeg dolazi prilikom pojave stalnih zuba, samo privremeno. To osobito vrijedi za donje prednje zube, jer će čeljust često dovoljno narasti i dati zubima više prostora.
U opisanim normalnim slučajevima zbijanja zuba nešto je veća opasnost od propadanja zuba (karijesa) i oboljenja desni jer je zbijene zube teže čistiti.
Učestalost
Najmanje trećini mladih adolescenata koristilo bi ispravljanje zbijenih zuba, jer bi lakše mogli čistiti zube i desni, djelotvornije žvakati hranu i poboljšati izgled usta.
Što poduzeti?
Ako ste odrasla osoba s manjim problemom – npr. s nekoliko zbijenih ili iskrivljenih zuba – zubar će vam vjerojatno reći da se stanje može ispraviti samo uz mnogo vremena i truda. Ako je problem ozbiljan, morat ćete se pomiriti sa činjenicom da lakog rješenja nema. Ako zbog izgleda zuba imate psiholoških problema, možda ćete pristati na veću operaciju (ili nekoliko njih) radi ispravljanja stanja. S druge strane, možete se s njime i pomiriti, tješeći se činjenicom da se neki ljudi mire i s mnogo težim problemima.
Ako kod djece zamijetite zbijanje ili nepravilan postav zuba (tj. kompresiju ili malokluziju), svakako ih odvedite zubaru. Liječenje će biti najuspješnije u djetinjstvu i ranoj adolescenciji kad zubi i čeljusti još rastu i razvijaju se.
Liječenje
Ako se radi o djeci, pomognite im da sama sebi pomognu. Kao i uvijek, cijela se obitelj mora čuvati od propadanja zuba (karijesa) držeći se uputa o higijeni zuba i desni. Za sve ostale probleme morate otići zubaru – stomatologu, tj. specijalistu za ispravljanje raznih nepravilnosti zuba.
Zubar će rendgenski snimiti čeljusti kako bi provjerio da li se svi stalni zubi pravilno formiraju i ocijenio vjerojatnost njihove pojave. Ako posumnja na kompresiju (zbijanje), jedno od mogućih rješenja jest vađenje susjednog zuba, koji se već pojavio, kako bi se stvorio prostor za novi zub.
Osnovni postupak u slučaju nepravilnih zuba podrazumijeva primjenu aparata koji se nosi na zubima u toku nekoliko mjeseci. Aparat (koji se često naziva »ploča« ili »proteza«) učvršćuje se tako da ga se čvrsto namjesti oko nekoliko zuba. Aparat često sadrži i opruge koje stalno pritišću na zub, iskrećući ga, ili gurajući ga naprijed ili natrag, odnosno bočno u čeljusti (već prema slučaju), kako bi se postiglo ispravno poravnanje.
Postupak je najuspješniji u djetinjstvu i adolescenciji, tj. prije nego što čeljust sazrije i kost potpuno otvrdne. Ispod aparata može se stvarati naslaga (dentalni plak), pa stoga osoba koja nosi aparat mora posebno paziti na temeljito čišćenje zuba i aparata nakon svakog obroka.
Aparati se često primjenjuju kod djece s izbočenim gornjim sjekutićima, te izrazitim i zbijenim očnjacima. U takvim slučajevima zubar će uzeti otiske zuba i rendgenski snimiti mjesta na kojima bi se trebao pojaviti zub. Djetetu će možda prije namještanja aparata trebati izvaditi nekoliko pretkutnjaka, nakon čega se montira aparat koji će pomaknuti očnjake u ispravan položaj. Nakon toga montira se novi aparat kojim se gornji sjekutići potiskuju unatrag tako da nema zazora između njih i očnjaka. Ovakvi se postupci primjenjuju u dobi između 10 i 13 godina, traju do 24 mjeseca, te zahtijevaju upornost i kod djeteta i kod roditelja.
Kao završni dio postupka montira se još jedan aparat – tzv. »zadržna ploča« i nosi 6 do 18 mjeseci. Ovaj aparat drži zube na novom mjestu sve dok se kost oko njih ne stvrdne. Kod odraslih osoba s manjim problemima koristi se kombinacija vađenja zuba i aparata. Međutim, dok se dijete brzo prilagodava na nošenje aparata, takve naprave smetaju većini odraslih, a i liječenje traje duže u zreloj, otvrdloj čeljusti.
Ako ste odrasla osoba i osjećate psihološki stres zbog kompresije (zbijanja) ili malokluzije (nepravilnog postava) zuba, može se poduzeti korektivni kirurški zahvat s repozicijom (premještanjem) dijelova čeljusti i nekih zuba.