Tijelu je hrana potrebna radi topline, gradnje i obnove tkiva, te radi dobivanja energije kojom se održavaju vitalne kemijske i fizičke funkcije. Energetske potrebe tijela variraju čak i kod osoba slične težine, tjelesne građe, dobi i spola. Međutim, prosječne potrebe većine ljudi mogu se svesti na opći prosjek – oko 2300 kilokalorija za žene (9630 kJ) i 2800 kilokalorija (11 723 kJ) za muškarce (iako će profesionalnom sportašu ili manuelnom radniku biti vjerojatno potrebno oko 4000 kilokalorija (16 747 kJ). Ako pojedete više hrane s obzirom na energiju koja vam je potrebna, tijelo će višak pohraniti kao mast. Ako masna tkiva postanu izrazita, možete sebe smatrati “gojaznim”.
Simptomi
Najočitiji simptom je porast težine. Međutim, povećanje težine u nekim slučajevima ne mora biti znak gojaznosti; tako se npr. težina trudnice ili dizača utega povećava iz drugih razloga. U svakom slučaju, najčešći uzrok povećanja težine je povećana količina masti u tjelesnim tkivima. Jedini dodatni simptomi gojaznosti jesu osjećaj težine i sklonost zajapurenosti. Međutim, gojaznost je povezana s cijelim nizom ozbiljnih poremećaja.
Učestalost
Teško je točno odrediti učestalost gojaznosti budući da se to stanje ne može točno definirati. Prema nekim stručnjacima, svaka osoba koja prijeđe “poželjnu” težinu s obzirom na visinu, građu i dob za više od 20% može se smatrati debelom – možda i nezdravo debelom. Prema ovoj definiciji svaki peti muškarac i gotovo svaka treća žena u razvijenim zemljama bili bi u većoj ili manjoj mjeri gojazni.
Opasnosti
Statistički podaci osiguravajućih društava i zdravstvenih organizacija pokazuju da je gojaznost povezana s opasnim bolestima, kao što su šećerna bolest, moždana kap, koronarna skleroza, oboljenje bubrega i žučnog mjehura, te neki oblici raka (npr. rak kolona ili rektuma). Osim toga, značenje te veze povećava se s povećanjem stupnja gojaznosti.
Prema statističkim podacima, tko god je 40% teži od poželjne težine, izložen je dva puta većoj opasnosti od smrti zbog koronarne skleroze; ako ste 20 do 30% teži, vjerojatnost da ćete umrijeti od šećerne bolesti je tri puta veća nego kod osoba poželjne težine. Čini se da gojaznost neposredno pridonosi visokom krvnom tlaku, koji je sam po sebi faktor opasnosti i kod koronarne skleroze i kod moždane kapi. Ako imate visoki krvni tlak, moda ćete ga moći smanjiti vrlo jednostavno – smanjenjem tjelesne težine. I šećerna bolest – može ponekad, kako se čini, biti neposredna posljedica gojaznosti, te nestati pošto bolesnik omršavi. Napokon, vrlo gojazne osobe koje treba operirati predstavljaju potencijalno težak problem i za kirurga i za anestetičara; porođaj može također biti vrlo težak kod prekomjerno gojaznih žena.
Što poduzeti?
Većina ljudi može i sama riješiti problem gojaznosti: preporučenim mjerama samopomoći možete se riješiti viška masti i postići zdravu liniju. Ako pripadate onom malom broju gojaznih osoba koje ne mogu omršaviti razumnom dijetom i umjerenim, redovnim tjelesnim aktivnostima, posavjetujte se s liječnikom.
Liječenje
Samopomoć: ako ste debeli, tijelo vam ne troši svu energiju koju u njega unosite. Razlozi su raznovrsni, te psihološke kao i fizičke prirode. No, bez obzira na razlog, on vrijedi samo za vas, pa se stoga nemojte upuštati u uzaludne usporedbe: vaš “proždrljivi” susjed može biti vitak, dok se vi mučite s gojaznošću usprkos umjerenim količinama hrane. Kako biste smršavili, morat ćete trošiti više energije nego što je unosite u tijelo. Drugim riječima, morate postići deficit (manjak) energije. Dva su načina kojima to možete postići. Prvo, promijenite način ishrane; drugo, bavite se više fizičkim aktivnostima. Svaki je ovakav recept za mršavljenje gotovo i previše očit da bi ga se isplatilo ponavljati. No, pri svemu tome najvažnije je biti realan. Prije svega, intenzivna (forsirana) dijeta za mršavljenje, ili nekoliko dana provedenih na tzv. “rekreacionim farmama”, neće vam pomoći, i to iz opravdanog biološkog razloga. Ako drastično smršavite izgladnjivanjem, bit će to uglavnom zato što ste potrošili tjelesnu rezervu glikogena (tvari nalik na škrob) i vode. Tijelo čuva glikogen upravo iz tog razloga, tj. da prebrodi razdoblje s nedostatkom hrane. Pošto ste gotovo potpunim postom potrošili rezervu glikogena i vode, izgubili ste naravno i težinu – ali je zato nestalo vrlo malo neželjenog masnog tkiva. Nakon forsirane dijete, hrana koju uzimate jednostavno popunjava istrošenu rezervu glikogena i vode – i eto ponovno suvišnih kila.
Prema tome, nemojte se upuštati u brzo mršavljenje za nekoliko dana, već usvojite program ishrane s fizičkom aktivnosti koja će vam osigurati dnevni energetski deficit od oko 500 kilokalorija (2095 kj). Time ćete utrošiti oko pola kilograma masnog tkiva tjedno, što vam se može činiti skromnim rezultatom – međutim, tim tempom izgubit ćete 25 kilograma u toku jedne godine.
Kad planirate ishranu, ne zaboravite na to da će te gubitak težine vjerojatno postići ako se držite prosjeka od 1500 do 2000 kilokalorija na dan (6280 do 8374 kJ). Pazite da vam ishrana bude uravnotežena, pa u tom okviru odaberite jela koja vam se sviđaju jer ćete morati u jelu usvojiti navike kojih se možete držati neodređeno vrijeme. Izbjegavajte vrlo kaloričnu hranu – npr. većinu masnih ili slatkih jela – i držite se vodenastih, vlaknastih namirnica s niskim sadržajem masti i ugljikohidrata. Tako npr. krumpir jedite kuhan, a kruh (po mogućnosti od mekinja) svedite na najmanju moguću mjeru.
Vrijeme uzimanja obroka je gotovo isto toliko važno koliko i vrsta i količina hrane. Ako želite omršaviti, u tome će vam vrlo mnogo pomoći praćenje svega što jedete – pri tom strogo pazeći da jedete u određenim vremenskim razmacima. Mnogi su ljudi gojazni djelomično zato što jedu gotovo nesvjesno, jedva zamjećujući što trpaju u usta. Dijetetičari i terapeuti su ustanovili da se takvim ljudima može uvelike pomoći vrlo jednostavnim načinom – treba izbaciti sve “slučajne zalogaje” i strogo se držati određenog vremena za jelo. Ako biste trebali smršaviti, jedite samo u vrijeme obroka, jedite uvijek priborom za jelo (tj. nožem, viljuškom i/ili žlicom) i nemojte nikada na brzinu “slistiti” pun tanjur jela, već hranu polagano i temeljito prožvačite.
Što se tiče drugog elementa programa mršavljenja – tjelesne aktivnosti – i ovdje neka vam geslo bude »polako ali stalno«. Jednim satom umjerene vožnje biciklom »sagorjet« ćete oko 350 kilokalorija (1465 kJ) (što je gotovo jednako planiranom dnevnom cilju, tj. potrebnom energetskom deficitu). Nekada se smatralo da je tjelesna aktivnost besmislena ako njome želimo omršaviti budući da samo povećava apetit, ali su suvremena istraživanja pokazala da to nije točno. U stvari, naporna tjelesna aktivnost privremeno podiže tjelesnu temperaturu, pa vam često jelo neće ni pasti na pamet.
Napokon, mnogim gojaznim ljudima bit će mnogo lakše držati se umjerenog programa posebne ishrane uz tjelesnu aktivnost ako u tome nisu sami. U nekim zemljama postoje udruženja za mršavljenje, osnovana upravo u tu svrhu, jer time cilj – smanjenje tjelesne težine — dobiva formalno značenje. Osim toga, lakše je podnijeti tegobe mršavljenja sa »supatnicima«.
Ako usprkos svim naporima ne uspijete smršaviti, možda pripadate onim malobrojnim »nesretnicima« koji konstitucionalno ne mogu smanjiti težinu. Neke se osobe prilagođavaju smanjenju unijete energije, pa im organizam stvarno smanjuje i energetske potrebe; prema tome, što više gladuju, to im je potrebno manje hrane. Ako pripadate toj skupini, potreban vam je stručni savjet.
Stručna pomoć: danas ima lijekova protiv gojaznosti, iako ih mnogi liječnici radije ne propisuju zato što je uzimanje nekih od tih sredstava popraćeno izrazitim nuspojavama. Osim toga, takvi lijekovi potiskuju apetit, iako se većina gojaznih ljudi ne odlikuje prekomjernim apetitom – kod nekih su energetske potrebe male, dok mnogi jednostavno jedu, bili gladni ili ne. Danas se ispituju novi lijekovi, koji ne potiskuju apetit već povećavaju energetske potrebe tijela, ali su ta sredstva još uvijek uglavnom u eksperimentalnoj fazi.
Mnogo je složeniji – i opasniji – posebni operativni zahvat na probavnom traktu, tj. obilazak dijela tankog crijeva. Time se smanjuje površina crijeva kroz koju se apsorbira hrana, a smanjuje i apetit. Ovakve se operacije obavljaju samo u specijalnim centrima – iako rijetko s obzirom na mogućnost fatalnog ishoda.
Dodatni postupak je tzv. estetska kirurgija – pri čemu se naslage masti doslovno izrezuju. Ovaj se postupak ponekad kombinira s nekim od ostalih opisanih postupaka. Oko 60% osoba liječenih na opisani drastični način uspijeva smršaviti, iako je korisnost takvih postupaka, da ne govorimo o opasnostima, vrlo dvojbena.