Ponekad se na stijenkama posljednjeg dijela kolona razvijaju mala, vrećasta proširenja koja nazivamo divertikulima. Prisutnost divertikula u kolonu naziva se divertikulozom. Kod mnogih starijih osoba divertikuli se razvijaju da to one i ne znaju budući da se divertikuloza često ne očituje nikakvim simptomima. Međutim, u nekim se slučajevima jedan ili više divertikula iz nepoznatih razloga znade upaliti. Takvo se stanje naziva divertikuliti om. Čini se da postoji veza između divertikula (divertikuloze ili divertikulitisa) i uobičajene ishrane u razvijenim zemljama, tj. ishrane koja sadrži malo biljnih vlakana.
Simptomi
Ako imate divertikulozu (tj. divertikul ili divertikule u crijevu), možda nećete osjetiti nikakve simptome. No, mogući su i bolni grčevi, a ponekad i osjetljivost s lijeve strane trbušne šupljine. Vjetrovi ili izbacivanje stolice mogu privremeno ublažiti simptome. Stolica je često mala i tvrda, a mogući su i povremeni napadaji proljeva. Divertikuli katkada mogu krvariti, iako to možda nećete zamijetiti sve dok sa stolicom ne počnete izbacivati svijetlocrvenu krv.
Ako se razvije divertikulitis (upala divertikula), osjećat ćete jake bolove u trbušnoj šupljini; bolovi će isprva biti nalik na grčeve, ali će kasnije postati stalniji i ograničeni na lijevu donju stranu trbušne šupljine. Možda ćete osjećati i mučninu, te imati groznicu. Bolovi će se pogoršati ako dotaknete bolno mjesto. Kod nekih osoba divertikulitis se znade razbuktati i u roku od nekoliko sati izazvati bolove koji praktički onesposobljavaju bolesnika. U nekim slučajevima simptomi mogu biti blagi nekoliko dana (eventualno i dulje) prije pogoršanja.
Učestalost
U razvijenim zemljama divertikuloza pogađa otprilike 30% osoba starijih od 60 godina, iako mali broj osjeća neugodne simptome. Divertikulitis (koji u dvije trećine slučajeva pogađa žene) još je rjeđi.
Opasnosti
Neliječeni divertikulitis može izazvati opasne komplikacije, npr. razvitak apscesa u kolonu oko upaljenog divertikula. Ako apsces perforira crijevnu stijenku, može se razviti peritonitis.
Što poduzeti?
Ako vam se crijeva neobično »ponašaju« dulje od 7 ili 14 dana, obratite se liječniku. Isti savjet vrijedi u slučaju upornih bolova u donjem dijelu trbušne šupljine. Pošto vas pregleda, liječnik će vas vjerojatno poslati na pretrage krvi, sigmoidoskopski pregled debelog crijeva, te na irigografiju (rendgensko snimanje s barijevom kašom) kako bi provjerio da uzrok vašoj tegobi nije rak debelog crijeva, koji se očituje sličnim simptomima.
Liječenje
Samopomoć: razvitak divertikula moći ćete možda spriječiti ako odmah promijenite način ishrane. Jedite kruh od mekinja umjesto bijelog kruha, doručkujte zobene pahuljice ili mekinje, i jedite jela koja sadrže veliku količinu vlakana – tj. voće i povrće. Mnogi su ustanovili da su im blagi simptomi divertikuloze nestali za 7 do 14 dana nakon takve promjene ishrane.
Doduše, zbog velikog sadržaja biljnih vlakana u ovakvoj ishrani trbuh vam se može napuhnuti, te ćete možda imati česte vjetrove. U tom slučaju, bit će možda potrebno podesiti količinu vlaknaste hrane, sve dok ne utvrdite režim koji vam odgovara. Ako se razvije divertikulitis, ne pomažu nikakve mjere samopomoći.
Stručna pomoć: ako dijagnoza glasi »divertikulitis«, primit će vas u bolnicu gdje će vam isisati sadržaj želuca nazogastričnom cijevi (sondom). Isprva nećete moći ni jesti ni piti. pa ćete dobivati potrebne tekućine infuzijom. Ovim postupkom odstranit će se krute tvari iz divertikula i omogućiti im da se oporave. Eventualna infekcija liječi se antibioticima, a po potrebi dobivat ćete i sredstva protiv bolova. Nakon nekoliko dana. pošto simptomi popuste, moći ćete postepeno početi normalno jesti i piti. Međutim, ako liječnici smatraju da bi se divertikulitis vjerojatno mogao ponovno javiti, savjetovat će vam operaciju, tj. odstranjivanje zahvaćenog dijela kolona.
Ako se liječenju pristupi odmah, izgledi na oporavak su izvrsni i kod jakih napadaja divertikulitisa.