Čir dvanaesnika je ozlijeđeno mjesto na sluznici dvanaesnika (duodenuma), tj. cijevi koja od želuca vodi prema ostalim dijelovima probavnog trakta. Promjer čira je obično manji od 15 mm, a izaziva ga erozija površine dvanaesnika kiselinom koji izlučuje želudac. Bolovi kod čira dvanaesnika posljedica su djelovanja želučane kiseline na izloženu površinu čira. Čir dvanaesnika pripada skupini peptičkih ulkusa, kao i čir želuca.
Simptomi
Bolesnik povremeno osjeća u trbušnoj šupljini bolove koji su tipično nalik na grčeve i obično ograničeni na malo područje u gornjem dijelu trbušne šupljine. U nekim slučajevima, kad je čir zahvatio stražnju stijenku dvanaesnika, bolovi se osjećaju u leđima. Bolovi – koji nalikuju na “bolove od gladi” – se obično javljaju nekoliko sati nakon obroka. Olakšanje se općenito može postići tabletama antacida (lijeka protiv želučane kiseline), čašom mlijeka ili sa dva – tri keksa.
Bolesnik se ponekad nakon jela osjeća nadut, a moguće je i povraćanje.
Učestalost
Čir dvanaesnika pogađa više od 10% stanovništva u razvijenim zemljama. Bolest je četiri puta češća kod muškaraca, a najčešća u mladih ljudi i onih u srednjoj dobi.
Na čir dvanaesnika osobito su osjetljivi strastveni pušači kao i osobe kojima želudac normalno stvara velike količine kiseline. Mogućnost dobivanja čira dvanaesnika također se povećava, ako često uzimate sredstva protiv bolova koja sadrže aspirin ili sličnu supstanciju, antireumatike ili kortikosteroide.
Opasnosti
Iako je čir dvanaesnika bolan, nema velike opasnosti od jakog ili trajnog oštećenja nastalog uslijed komplikacija, pa čak i neliječen čir znade često nestati sam od sebe. U nekim slučajevima čir dvanaesnika može početi krvariti; ma kako neznatno bilo, dugotrajno krvarenje može izazvati sideropeničnu anemiju. Od iznenadnog i jakog krvarenja bolesnik može povraćati krv ili izbacivati crnu smolastu stolicu. Gubitak velike količine krvi je hitan slučaj koji zahtijeva neodložnu liječničku pomoć. Daljnja moguća komplikacija je stalno stvaranje ožiljaka (kao posljedica čira), koje dovodi do suženja ulaza u dvanaesnik (vidi stenoza pilorusa).
U malom broju slučajeva (možda 1 do 2% ukupnog broja) čir će progristi (erodirati) stijenku dvanaesnika prema trbušnoj šupljini što može izazvati peritonitis, ako se odmah ne izvrši operativni zahvat. Perforacija izaziva iznenadne i intenzivne bolove, nakon kojih može uslijediti šok i kolaps. Ovakvi hitni slučajevi zahtijevaju neodložnu liječničku intervenciju.
Što poduzeti?
Ako mislite da imate čir dvanaesnika, pokušajte primijeniti preporučene mjere samopomoći. Ako simptomi ne nestanu u roku od dva tjedna, otiđite liječniku koji će vas poslati na dijagnostičke pretrage (koje su iste kao kod čira želuca).
Liječenje
Samopomoć: ako pušite, prestanite pušiti. Smanjite količinu alkohola, osobito vina i jakih pića. Općenito možete jesti što želite, ali jedite polako i mirujte pola sata nakon obroka. Također je uputno uzimati nekoliko manjih obroka u redovnim razmacima tokom dana, a ne samo dva ili tri obilna obroka; hrana u želucu neutralizira želučanu kiselinu koja izaziva bolove. Ako propuštate obroke ili neredovito jedete, simptomi će se vjerojatno pogoršati.
Pomoći će vam i redovito uzimanje tableta antacida ili drugih lijekova. U nekim slučajevima ove će jednostavne mjere biti dovoljne za izlječenje čira bez potrebe za dalnjom terapijom.
Stručna pomoć: isprva će vam liječnik možda dati samo dodatne savjete o načinu ishrane i navikama u jelu, te propisati pogodniji antacid. Ako vam to ne pomogne, vjerojatna je alternativa lijek koji smanjuje proizvodnju želučane kiseline. Prilikom uzimanja takvih lijekova neobično je važno držati se točno liječnikovih uputa: ako naglo prestanete uzimati lijek, čir bi se mogao vratiti.
Čir dvanaesnika rijetko zahtijeva operativni zahvat; operacije se vrše samo u rijetkim slučajevima kada čir ne reagira na dugotrajnu terapiju, ili u slučaju komplikacija. Postoji nekoliko vrsta operacija, ali svima je opći cilj smanjiti količinu proizvedene želučane kiseline. To se može postići tako da se odstrani dio želuca ili tzv. vagotomijom, tj. presjecanjem živaca koji upravljaju proizvodnjom kiseline u želucu. Ovakve su operacije sigurne i obično uspješne, iako se ponekad javljaju neugodne posljedice kao što su klonulost, pospanost, drhtanje i znojenje ubrzo nakon obroka, gubitak težine s proljevom, anemija ili manjak vitamina D. Međutim, lijekovima se obično rješavaju i te tegobe.