Od pet osjetila vid je daleko najvažniji. Oči nam kažu mnogo više o svijetu oko nas nego ostala osjetila, a dio mozga koji se “bavi” vidom mnogo je veći od dijelova za ostala osjetila.
Oči su složena, zamršena i vrlo osjetljiva tvorevina. Svaka očna jabučica je kuglasto tijelo promjera oko 25 mm. Vanjski dio očne jabučice sastoji se od tri koncentrična sloja tkiva.
Čvrsti najpovršniji sloj je bjeloočnica (sclera). Njena izložena površina u prednjem dijelu oka pokrivena je prozirnom očnom spojnicom (conjunctiva), koja oblaže i unutrašnju površinu kapaka. U prednjem dijelu oka u bjeloočnicu i očnu spojnicu je umetnuta rožnica, kupolasta prozirna tvorevina koja se ponekad naziva i prozorom očiju.
Ispod bjeloočnice je žilnica, sloj bogat krvnim žilama koje opskrbljuju vanjsku polovicu mrežnice kisikom i hranjivim tvarima. U prednjem dijelu oka žilnica je deblja i tvori cilijarno tijelo. Ispred cilijarnog tijela proteže se okrugla tvorevina izgrađena od mišićnih vlakana, šarenica, čija boja varira od pojedinca do pojedinca. U sredini šarenice postoji otvor, zjenica, koja izgleda kao crni krug. Svjetlo ulazi u oko kroz zjenicu. Količina svjetla ovisi o kontrakciji (sužavanju) ili dilataciji (širenju) zjenice, a tim procesom upravljaju mišići šarenice. Odmah iza šarenice i zjenice nalazi se prozirna, elastična leća koja je povezana s cilijarnim tijelom. Mišići cilijarnog tijela podebljavaju ili stanjuju leću i time izoštravaju sliku predmeta na različitim udaljenostima. Prostor između rožnice i leće ispunjen je prozirnom vodenastom tvari – očnom vodicom. Iza leće je staklovina, prozirna želatinasta tvar koja sačinjava veći dio oka.
Treći i najdublji sloj, mrežnica, oblaže stražnje tri četvrtine očne jabučice. Mrežnica obuhvaća i sloj živčanih stanica osjetljivih na svjetlost; to su tzv. štapići i čunjići (tako su nazvani zbog oblika). Svjetlost prolazi kroz zjenicu i leću do mrežnice, tvoreći obrnutu sliku predmeta što ga gledamo. Štapići su neobično osjetljivi na intenzitet svjetlosti, te nam omogućuju da vidimo i po slabom svjetlu; čunjići opažaju boju i sitne pojedinosti. Štapići i čunjići (u svakom oku ima oko 125 milijuna štapića i 7 milijuna čunjića) pretvaraju primljene osjete boje, oblika i intenziteta svjetlosti u živčane impulse. Ti se impulsi zatim prenose živčanim vlaknima mrežnice u vidni živac, snop živaca nalik na peteljku koji spaja stražnji dio očne jabučice s mozgom. (Mjesto na kojem vidni živac izlazi iz mrežnice naziva se diskom vidnog živca (ili “slijepa pjega”). Mozak zatim tumači impulse primljene od očiju.
Poremećaji očiju su podijeljeni u četiri skupine. Prva skupina obuhvaća smetnje u refrakciji (lomu) zraka svjetla, npr. kratkovidnost dalekovidnost. Druga skupina bavi se poremećajima vidljivih dijelova oka – uglavnom kapaka, trepavica, bjeloočnice, šarenice i leće. Treća skupina odnosi se na dva oblika glaukoma, bolesti koja nastaje zbog defektnog odvoda očne vodice. Četvrta i posljednja skupini uključuje poremećaje koji zahvaćaju tvorevine u stražnjem dijelu oka – prvenstveno mrežnicu i njen sustav opskrbe krvlju, ali i mišiće i ostala tkiva što okružuju očnu jabučicu u njenoj koštanoj šupljini koja se naziva očnom dupljom.
Lijekovi i oči
Lijekovi što se primjenjuju u liječenju poremećaja oka mogu izazvati nuspojave koje su štetne i za samo oko. lako je većina takvih nuspojava više neugodna nego opasna, neke mogu biti ozbiljne te u nekim slučajevima uzrokovati kataraktu, glaukom, čak i (rijetko) sljepoću. Stoga takve lijekove smije davati samo stručnjak.
Neki lijekovi protiv općih poremećaja ili bolesti mogu također negativno utjecati na oko. Tako, na primjer, kortikosteroidni lijekovi mogu uzrokovati kataraktu, dok sredstva za umirenje što ih uzimaju starije osobe mogu pospješiti pojavu akutnog glaukoma. Takve se nuspojave ne javljaju u svim slučajevima, ali na njih valja paziti ako uzimate lijekove zbog nekog drugog oboljenja i ako počnete osjećati tegobe s očima.
Sljepilo za boje
Sve boje što ih vidimo kombinacija su triju boja crvene, zelene i plave u zrakama svjetla koje ulaze u naše oči. Specijalne stanice u mrežnici, čunjići, sadrže tvar osjetljivu na boju koja reagira na jednu od tih boja. Međutim, kod nekih ljudi se javlja poremećaj viđenja boja zbog djelomičnog ili potpunog nedostatka tvari osjetljivih na boju u čunjićima.
Sljepilo za boje je uobičajeno, iako neispravan izraz za vrlo često stanje pri kojem neki ljudi ne mogu razlikovati neke boje. Pravo sljepilo za boje tj. viđenje svih slika u nijansama sive boje – izuzetno je rijetko.
Najčešći poremećaj je nesposobnost razlikovanja crvene i zelene boje po slabom svjetlu. Pri normalnom svjetlu boje se vide normalno; mnogi ljudi, slijepi za boje,vjeruju da svi te boje vide na isti način po slabom svjetlu, pa nisu svjesni nedostatka, ako im se ne ispita osjet za boje.
Slijedeći najčešći poremećaj je nesposobnost razlikovanja istih boja i po normalnom svjetlu. Svatko s ovakvim nedostatkom vida bit će nedvojbeno svjestan problema, te će ga znati rješavati u svakodnevnom životu. Tako se, npr. crveno i zeleno svjetlo na semaforima mogu zamjećivati prema položaju.
Anomalije u razlikovanju boja nalazimo kod 8% muškaraca i samo 0,5% žena. One su gotovo uvijek nasljedne, te prema tome prisutne od rođenja (rijetko su posljedica oboljenja oka u toku života), a prenose ih samo žene. Nema lijeka sljepilu za boje; no, to stanje ne utječe ozbiljno na svakodnevni život.