Dalekovidno oko je “prekratko” (mjereno  od prednje do stražnje strane). U rjeđim
slučajevima radi se o slabijem izoštravanju slike rožnicom i lećom. U oba slučaja, slike (hipermetropija) predmeta (bez obzira na udaljenost) izoštravaju se iza mrežnice, pa su slike što ih prima mozak nejasne (mutne). Slike bližih predmeta su još mutnije, što često ozbiljno utječe na vid u blizinu (npr. kod čitanja).

Dalekovidnost je obično prisutna od rođenja, a obično se dijagnosticira nakon što se dijete počne žaliti na zamor oka; kao i kratkovidnost, dalekovidnost je često nasljedna.

Dalekovidnost simptomi

Mnogi neznatno dalekovidni ljudi ne osjećaju nikakve simptome. Drugi osjećaju zamor oka (bolove ili nelagodan osjećaj u oku) budući da stalno moraju naprezati cilijarne mišiće radi izoštravanja slike i jasnog vida. Osobe s umjerenom ili teškom dalekovidnošću imaju stalno mutan vid, a mogu osjećati i zamor oka. Iako ni jedan od tih simptoma ne može trajno oštetiti vid, preporuča se rano liječenje.

Što poduzeti ako imate dalekovidnost?

Ako patite od mutnog vida ili zamora oka, obratite se okulistu. Ukoliko okulist ustanovi da ste dalekovidni, prepisat će vam naočale (ili kontaktne leće) s konveksnim (ispupčenim) lećama. Ovakve leće pojačavaju moć izoštravanja rožnice i leće u oku, te vam omogućavaju da jasno vidite, eliminirajući time i zamor oka.

Dugoročni izgledi

S godinama može doći do slabljenja cilijarnih mišića, pa će vam stoga svakih nekoliko godina možda biti potrebne jače leće.