Kosti se lome zbog djelovanja vanjske sile koja premašuje njihovu čvrstoću. U dijagnozi i liječenju liječnici različite vrste frakture nazivaju slijedećim izrazima:
– Kod zatvorene frakture slomljena je kost, dok su susjedni mišići i ostala tkiva uglavnom neoštećeni.
– S druge strane, otvorena fraktura je popraćen znatnim oštećenjem okolnih tkiva i kože.
– Kod “potpune” frakture kost je slomljena u cijeloj širini i krajevi su rastavljeni.
– “Nepotpuna” frakture nalikuje na naprslinu i ne zahvaća cijelu širinu kosti.
Fraktura je obično posljedica jakih naprezanja, kakva se javljaju u određenim oblicima ozljede, iako ne u svim slučajevima. Kost koja je oslabila zbog starosti ili bolesti – npr. zbog osteoporoze – može se slomiti i zbog djelovanja neznatne vanjske sile. Ovakvu frakturu nazivamo “spontanom ili patološkom” frakturom. Frakture ove vrste često se javljaju u kukovima starijih osoba čije su kosti oslabile zbog zajedničkog djelovanja niza razloga kao što su smanjeno gibanje, promjene u sastavu kosti povezane sa starenjem i (ponekad) bolest.
Postoji još jedna vrsta frakture, zbog preopterećenja ili umaranja, koji može uslijediti kod normalne, zdrave kosti izložene dugotrajnom i abnormalno visokom naprezanju.
Simptomi
Područje frakture je oteklo, podliveno krvlju, a ponekad i deformirano. Bolovi su obično jaki i pojačavaju se pritiskom ili gibanjem pogođenog dijela tijela. Manja fraktura – npr. ručnog zgloba – može uzrokovati samo manje simptome, te se lako može zamijeniti za uganuće.
Učestalost
Većina ljudi kad tad u životu slomi kost. Najčešće su frakture ručnih zglobova, šaka i stopala, koji se često oštećuju padovima. Frakture drugih kostiju – kostiju ruke i noge, te kralješnice i kuka – obično su posljedica djelovanja jačih sila, npr. sila koje nastaju u prometnim nesrećama.
Vjerojatnost frakture povećava se s godinama. Naime, iako su vrlo aktivna i sklona ozljedama, djeca imaju elastične kosti koje se lakše savijaju pa stoga teže dolazi do frakture. Kosti starijih osoba, pak, krhke su i slabe, a i padovi su vjerojatniji zbog teškoća s ravnotežom i koordinacijom pokreta (vidi padovi, radi dodatnih podataka).
Opasnosti
Fraktura može biti opasna iz dvaju glavnih razloga. Prvi se odnosi na samu kost. Ako se fraktura ne liječi, ili ako se odugovlači s liječenjem, slomljeni komadi kosti mogu se početi pogrešno spajati (tj. neće biti ispravno poravnati), pa je u mnogim takvim slučajevima potreban kirurški zahvat radi ponovnog odvajanja i ponovnog ispravnog poravnavanja fragmenata. Kod teške komplicirane frakture, kosti može zahvatiti infekcija koja će ometati proces zalječenja. Osim toga (iako takvi slučajevi nisu česti), ako fragment odlomljene kosti nije opskrbljen krvlju, može odumrijeti.
Druga opasnost u vezi s frakturama prijeti od oštećenja okolnih tkiva. Oštri fragmenti kosti mogu pritiskati ili presjeći okolne krvne žile ili živce. Frakture lubanje ili kralješnice mogu oštetiti mozak ili leđnu moždinu (vidi ozljede mozga i ozljede leđne moždine). U nekim slučajevima prelomljena kost može oštetiti i druge unutarnje organe; tako npr. slomljeno rebro može probušiti pluća (vidi pneumotoraks). Ako ste teško ozlijeđeni u nesreći, svako oštećenje mekih tkiva liječi se kirurškim putem, često istodobno s obradom Frakture.
Što poduzeti?
Ako slomite kost ili se to dogodi nekome u vašoj prisutnosti, držite se uputa za prvu pomoć i odmah pozovite liječnika ili hitnu pomoć. Nemojte ozlijeđenoj osobi davati nikakvu hranu niti piće. Time možete odložiti liječenje jer će liječnici morati čekati nekoliko sati kako bi pacijentu mogli dati opću anesteziju.
Svako navodno uganuće koje ne pokazuje znakove poboljšanja nakon dva ili tri dana, može biti fraktura. U tom slučaju otiđite liječniku koji će, vjerojatno, rendgenskim snimanjem provjeriti o kakvoj je ozljedi riječ.
Liječenje
Prvi korak u liječenju frakture je poravnavanje slomljenih krajeva kosti (ako nisu u ispravnom položaju). Liječnici ovaj postupak stručno nazivaju repozicijom. Repozicija se obično obavlja pod općom anestezijom, a može zahtijevati i otvaranje tkiva oko frakture. Bolesniku se daju antibiotici kako bi se spriječila infekcija kosti ili susjednih tkiva.
Drugi dio liječenja je imobilizacija, tj. održavanje slomljenih fragmenata u ispravnom položaju sve dok se potpuno ne spoje. To ne znači da se sve frakture stavljaju u gips (sadreni povoj) ili u suvremenije plastične i slične lake povoje. Postoji mnogo načina kojima se kost može osigurati (učvrstiti) u toku nekoliko tjedana, tj. sve dok kost ne zacijeli. U stvari, nekim kostima i ne treba ni sadreni povoj ni udlaga jer su prirodno poravnate. Tako npr. slomljeno rebro učvršćuju brojni mišići grudnog koša na susjedna, neslomljena rebra. Slomljeni prst može se povojem vezati na susjedni prst radi stabilizacije u toku izlječenja.
Bedrena kost je tako duboko usađena u velike mišiće, da nju ne možemo imobilizirati sadrenim povojem ili udlagom. Stoga se kod takvih fraktura često primjenjuje ekstenzija (istezanje): na nogu se vješaju utezi radi repozicije (namještanja) krajeva kosti koji su kliznuli jedan uz drugoga.
Neke se frakture učvršćuju u tijelu, tj. slomljeni krajevi spajaju se metalnim vijcima, čavlima ili pločama. Ovakva interna mobilizacija pruža velike prednosti, budući da se bolesnik može početi služiti ozlijeđenom nogom (ili rukom) nakon nekoliko dana, a ne nakon nekoliko tjedana ili mjeseci. Ovakav postupak znatno pridonosi trećem glavnom dijelu liječenja, tj. rehabilitaciji zglobova ili mišića koje bolesnik nije koristio u fazi imobilizacije.
Čim započnete s rehabilitacijom, fizioterapeut će vam pokazati kako ćete vježbati dio tijela u kojem je došlo do frakture i održavati aktivnost susjednih zglobova. Time se sprečava oticanje i potiče prokrvljenost, što također pridonosi izlječenju. Osim toga, aktivnošću zglobova sprečava se propadanje kosti i mišića, kao i – što je nadasve važno ukočenost samih zglobova. Zglobove koji su nepokretni nekoliko tjedana ili dulje može vrlo lako zahvatiti artroza.
Koliko je vremena potrebno da fraktura zacijeli?
Odgovor zavisi o brojnim faktorima, kao što su vrsta prelomljene kosti, vrsta frakture i dob. Slomljeni dječji prst može potpuno zacijeliti za dva tjedna, dok cjevanica (tibija) kod odrasle osobe može zacjeljivati i dulje od tri mjeseca. U nekim slučajevima fraktura ne zacjeljuje usprkos brzom i djelotvornom liječenju. Ako liječnici nisu zadovoljni vašim napretkom, ponovno će vas rendgenski snimiti i poduzeti posebne mjere za ubrzanje izlječenja. Najčešće se primjenjuje transplantacija kosti, tj. presađivanje komadića kosti (dugih samo nekoliko milimetara) s neke druge kosti (često s bedrene kosti) na mjesto frakture. Svježa kost potiče spajanje i ozdravljenje slomljene kosti.
Sportske ozljede
Nogometaši, atletičari i druge osobe koje se redovno i intenzivno bave sportom izložene su znatnoj opasnosti od ozljeda mišića, ligamenata, kostiju ili zglobova (vidi istegnuti mišići, uganuće). Ozljede su najčešće početkom sportske sezone kad sportaši započinju s treningom.
Ako se ozlijedite na utakmici, vjerojatno ćete se htjeti čim prije vratiti u “borbu”, iako poduzete mjere, koje vam omogućuju da se vratite u igru, mogu u dugoročnom smislu biti opasne. Ako se radi o posjekotini ili kontuziji koja nije ozbiljno oštetila mišiće ili ligamente, trener ili fizioterapeut će vam vjerojatno opravdano ublažiti bolove vrećicom s ledom ili anestetskim sprejem i poviti ozljedu. Međutim, možda ste ozlijedili i mišić ili ligament, pa vam u tom slučaju sredstvo za ublažavanje bolova može pomoći da izdržite dodatno oštećenje, a da toga niste ni svjesni. Kad god niste sigurni u opseg ozljede, ili ste se onesvijestili, pa makar to bilo i nasamo nekoliko sekundi – ne biste se smjeli vratiti u igru.
Što poduzeti?
Mnoge ozljede zahtijevaju samo mirovanje, uz eventualnu fizikalnu terapiju radi ojačanja mišića i poboljšanja prokrvljenosti oštećenih tkiva. Međutim, neke ozljede, npr. opetovane ozljede meniskusa kod nogometaša, liječe se najbolje operativnim putem.
Opetovane ozljede suočavaju vas s teškom odlukom: baviti se i dalje sportom ili ne? Nažalost, čim se ozljeda nekog ligamenta ili kosti počinje ponavljati, vrlo je vjerojatno da se radi o trajnom oštećenju pa u tom slučaju, ako se ne povučete iz sporta, možete rano očekivati artrozu ili neku drugu tegobu sa zglobovima. No, prije donošenja odluke neka liječnici temeljito dijagnosticiraju opseg oštećenja. To će zahtijevati pretrage kao što su rendgensko snimanje, endoskopija unutrašnjosti zgloba, a možda i eksplorativna (istražna) operacija.