Ova bolest počinje isto kao i akutna mijeloična leukemija, tj. s kanceroznom (leukemičnom) promjenom populacije neutrofila – bijelih krvnih stanica koje se stvaraju u koštanoj srži. Abnormalne stanice se nekontrolirano množe, pa se prelijevaju u krvotok gdje njihov broj može porasti i 20 puta iznad normale. Neki od tih prekomjernih neutrofila mogu i dalje vršiti funkciju zaštite tijela od infekcije, pa smanjena otpornost nije karakteristika ove bolesti.
No, budući da se leukemične stanice šire koštanom srži, one sprečavaju normalnu proizvodnju crvenih stanica. Neutrofili se često infiltriraju te povećavaju razne organe kao što su slezena, limfne žlijezde i jetra.
Simptomi
Osoba koja boluje od ove bolesti osjeća se općenito slabo, mršavi i gubi apetit, i može se noću znojiti. Osim toga, od povećane slezene osjeća se stezanje u gornjem lijevom dijelu trbuha. Malen broj crvenih krvnih stanica izaziva simptome anemije, a u nekim se slučajevima mogu napipati povećane limfne žlijezde u vratu, pod pazuhom i u preponama.
Učestalost
Kronična mijeloična leukemija je vrlo rijetka – od te bolesti umire samo 1 na 100 000 osoba godišnje. Zahvaća podjednako žene i muškarce, a obično se razvija u srednjim godinama i u starosti. Bolest obično završava smrću u roku od dvije do tri godine. Osoba s bilo kojim od opisanih simptoma mora se obratiti liječniku, koji će obaviti pregled i uputiti je na pretrage krvi. Među dodatne pretrage ubraja se i biopsija koštane srži.
Liječenje
Bolest je neizlječiva, ali terapija omogućava bolesniku da živi prilično normalnim životom. Većina bolesnika može se liječiti ambulantno. Međutim, ako se radi o teškoj anemiji, bolesnik će morati povremeno ostati u bolnici radi transfuzija krvi.
Osnovno liječenje sastoji se od kure tabletama citostatika kroz četiri do šest tjedana.
To će obnoviti normalnu proizvodnju koštane srži i otkloniti simptome. Kaže se daje u tom slučaju bolest u remisiji (prolazno popuštanje). Međutim, pacijentovo stanje se budno prati i obavljaju se nove pretrage krvi svaka dva do četiri tjedna. U razdoblju od nekoliko mjeseci (do godine dana) nakon toga broj bijelih stanica u krvi ponovno će se početi povećavati.
Ako taj broj brzo raste ili se ponovno razviju simptomi anemije, daje se nova kura lijekova. Na kraju bolest više neće reagirati na određeni lijek, pa se u tom slučaju primjenjuje drugi, sličan lijek. No. od tog vremena bolesnik zapada u česte recidive bolesti, pa će morati trajno uzimati lijekove. Nakon nekog vremena – do otprilike tri godine – bolest se više ne može lijekovima držati pod kontrolom, te je samo pitanje nekoliko tjedana kada će bolesnik podleći bolesti.