Ovu bolest uzrokuje kancerozna promjena u razvoju neutrofila, jedne vrste bijelih krvnih stanica koje se stvaraju u koštanoj srži. Defektne (ili leukemične) stanice se nekontrolirano množe, postepeno stvarajući velik broj leukemičnih stanica koje se i dalje množe na isti način.
Kako njihov broj raste, stanice se počinju širiti na koštanu srž ometajući proizvodnju ne samo normalnih neutrofila nego i drugih stanica koje se stvaraju u koštanoj srži uključujući i crvene krvne stanice i trombocite.
S vremenom se leukemični neutrofili prelijevaju u krvotok gdje njihov broj progresivno raste, a zatim napadaju razne organe i tkiva – naročito limfne žlijezde, slezenu i jetru – koji se povećavaju.Glavni simptomi su smanjena otpornost na infekcije (naročito usta i grla), čirevi na usnama i u ustima, pojačana sklonost podlivu krvi i krvarenju, i anemija koju karakterizira bljedoća, umor, otežano disanje i lupanje srca.
Simptomi
Bolest često počinje naglo, a izraziti simptomi javljaju se nakon jednog do dva tjedna. Rjeđe se javljaju postepeno, u toku dva do tri mjeseca. Ponekad se kod starijih osoba javlja, i to vrlo postepeno, tzv. »prikrivena« leukemija.
Učestalost
Akutna mijeloična leukemija je vrlo rijetka. Godišnje od nje umire samo 1 na 40 000 osoba. Većini bolesnika je više od 60 godina.
Opasnosti
Postotak izlječenja od te bolesti je nizak. Ako se ne liječi, može dovesti do smrti za nekoliko tjedana. U nekim slučajevima, i prije no što se pristupilo liječenju. No, suvremene metode liječenja pružaju dobre izglede što se tiče ublažavanja simptoma, katkada i godinama.
Što poduzeti?
Ako zamijetite opisane simptome, morate se odmah obratiti liječniku. Nakon pregleda liječnik će vas uputiti na pretrage krvi i pretragu uzorka koštane srži (biopsija). Možda će biti potrebne dodatne krvne pretrage ako se sumnja na akutnu mijeloičnu leukemiju.
Liječenje
Čim se potvrdi dijagnoza, bolesnik se prima u bolnicu i dobiva transfuzije krvi, uključujući specijalne transfuzije trombocita radi sprečavanja krvarenja i podliva krvi. Osnova liječenja su razne kombinacije lijekova – u prvom redu kortikosteroidi i velike doze antibiotika za ublaženje glavnih simptoma.
Sama leukemija liječi se citostaticima (lijekovima protiv raka odnosno novotvorevina). Ti lijekovi uništavaju leukemične stanice u koštanoj srži, ali (zbog nuspojava) i mnoge zdrave stanice kojih je u koštanoj srži ionako već malo. Pošto se unište leukemične stanice u koštanoj srži, potrebno je najmanje dva tjedna prije no što se u koštanoj srži počnu ponovno stvarati zdrave stanice i ulaziti u krv.
To razdoblje vrlo malog broja stanica može biti opasno za bolesnika. Ako je potrebno, bolesnika će smjestiti na odjel intenzivne njege uz posebne mjere opreza radi sprečavanja infekcije, a dobivat će i dodatne transfuzije crvenih krvnih stanica i trombocita. Kad prođe opasno razdoblje, pacijentovo stanje se izrazito popravlja. Negdje između 3 i 12 tjedana nakon početka liječenja, svi znaci leukemije će nestati, pa se kaže da se postigla remisija (prolazno popuštanje) bolesti. Bolesnik se tada pušta kući.
Dodatna terapija lijekovima obavlja se ambulantno u vremenskim razmacima od četiri do šest tjedana, i provodi se otprilike godinu dana kako bi se bolest držala pod kontrolom. No, leukemija se gotovo uvijek vraća, pa se novo liječenje obično pokazuje nedjelotvornim.