Šećerna bolest je čest poremećaj, a osnovni mu je uzrok djelomični ili potpuni nedostatak insulina koji se stvara u gušterači. Zbog toga dolazi do male apsorpcije glukoze – kako u stanicama kojima je glukoza potrebna radi energije, tako i u jetri u kojoj se glukoza odlaže – pa se razina glukoze u krvi povećava. (Diabetes meleitus se ne smije zamjenjivati s mnogo rjeđom bolesti koja se zove diabetes insipidus).
Dva su osnovna tipa šećerne bolesti:
– adultni dijabetes (šećerna bolest odraslih neovisna o insulinu) – juvenilni dijabetes (šećerna bolest u djece ovisna o insulinu).
Adultni dijabetes(neovisan o insulinu)
Ovaj oblik šećerne bolesti uglavnom pogađa osobe koje su prešle četrdesetu i odlikuje se time što stanice koje stvaraju insulin u gušterači i dalje funkcioniraju, ali količina insulina nije dovoljna s obzirom na potrebe tijela. Bolesnici su obično predebeli, a gušterača ne stvara dovoljno insulina s obzirom na višak glukoze u krvi i povećanu veličinu tijela, koja je posljedica debljine. Važan je faktor i nasljednost, jer je u gotovo 30% slučajeva adultni dijabetes nasljedan. Kao i mnogi drugi tjelesni organi, i gušterača postaje sve nedjelotvornija s godinama.
Juvenilni dijabetes (ovisan o insulinu)
Ovaj oblik šećerne bolesti javlja se uglavnom kod mladih ljudi. Gušterača stvara vrlo malu količinu insulina, ili praktički ništa, pa bolesnik zavisi o injekcijama insulina. Ne zna se zašto dolazi do ovakvog poremećaja, iako se smatra daje on povezan s greškom autoimunog sistema zbog koje dolazi do trajnog oštećenja ili uništavanja stanica što luče insulin. Zbog manjka ili nedostatka insulina tijelo ne može iskoristiti glukozu pa je prisiljeno da kao izvor energije koristi masti. I jedan i drugi oblik šećerne bolesti mogu biti posljedica neke druge bolesti – na primjer akromegalije, hipertireoze ili Cushingovog sindroma. U tom slučaju bolest se naziva sekundarnim dijabetesom. Neki ljudi sa sekundarnim dijabetesom ostaju šećeraši i nakon uspješnog liječenja osnovne bolesti.
Simptomi
Glavni simptomi su isti kod obaju oblika šećerne bolesti. Bolesnik često mora mokriti, ponekad čak i svaki sat, danju i noću, zato što višak glukoze u krvi prelazi u mokraću uzrokujući neophodno povećanje volumena mokraće. Neki bolesnici zamjećuju bijele “šećerne mrlje” – tj. mrlje nastale od osušene mokraće koja je puna glukoze – na rublju ili cipelama. Mikrobi se razmnožavaju u “slatkoj” mokraći pa mogu uzrokovati razne bolesti urinarnog trakta: cistitis, balanitis i pruritus vulvae.
Zbog prekomjernog gubitka tekućine bolesnik je stalno žedan, a zaslađeni napici još više povećavaju mokrenje i žeđ.
Budući da su stanice tijela lišene glukoze, bolesnik osjeća izuzetan umor, slabost i apatičan je – do te mjere da ponekad ujutro ne može ustati. Neki dijabetičari (osobito juvenilni dijabetičari) pokazuju znatan gubitak težine, budući da tijelo “sagorijeva” masti i mišiće kako bi došlo do energije. Među ostalim mogućim simptomima možemo spomenuti trnce u šakama i stopalima, grčeve u nogama, smanjenu otpornost na infekcije (ponekad su prvi znaci šećerne bolesti furunkuli i infekcije urinarnog trakta), zamagljen vid zbog viška glukoze u očnoj vodici, kao i impotenciju kod muškaraca te amenoreju ili izostanak menstruacije kod žena.
Simptomi juvenilnog dijabetesa se obično razvijaju brzo, u toku nekoliko tjedana ili mjeseci, dok se simptomi adultnog dijabetesa često javljaju tek mnogo godina nakon stvarnog početka bolesti (koja se ponekad otkrije tek slučajno prilikom rutinske liječničke kontrole).
Učestalost
Od šećerne bolesti pati otprilike, 1 osoba na 70, iako do 25% dijabetičara boluje od oblika ove bolesti koji ne izaziva zamjetljive simptome. Učestalost se sve više povećava s godinama; dok je kod djece postotak 0,5%, kod starijih osoba on se povećava na 3%. Juvenilni dijabetes najčešće pogađa dječake i mladiće, dok je adultni dijabetes najučestaliji kod predebelih osoba, osobito žena srednje dobi i starijih žena.
Šećerna bolest je nasljedna. No, čak i kad su oba roditelja dijabetičari, mogućnost da će i njihovo dijete dobiti ovu bolest je oko 5%.
Opasnosti
Zahvaljujući djelotvornim suvremenim metodama liječenja, bolest koja je nekad često bila smrtonosna rano u životu, danas predstavlja tegobu kod koje je takav ishod vrlo rijedak. Doduše, šećerna bolest i danas može biti opasna. Kod juvenilnih dijabetičara može doći do dijabetičke hiperglikemičke kome, tj. pospanosti popraćene stalnim mokrenjem i intenzivnom žeđi, ili čak nesvjesticama. Koma nastaje zato što tijelo koristi masti (umjesto glukoze) kako bi došlo do energije, pa se pri tom kao nusproizvodi stvaraju otrovne kiseline – ketoni. Koma može uslijediti prije početka liječenja, nakon infekcije kao što je gripa ili zbog zanemarenog liječenja bolesti. Na sreću, brzom bolničkom intervencijom obično se nakon kome postiže potpuni oporavak.
Kod obiju vrsta šećerne bolesti moguće su i druge komplikacije, iako se one javljaju u manjem broju slučajeva, te obično 15 do 20 godina nakon početka bolesti. Takve su komplikacije npr. dijabetička retinopatija, periferna neuropatija i kronična insuficijencija bubrega.
Dijabetičari su također izloženi većoj opasnosti od ateroskleroze, oboljenja arterija koje je sa svoje strane popraćeno opasnošću od moždane kapi, srčanog infarkta i visokog krvnog tlaka. Krvne žile koje vode u noge se sužavaju pa se javljaju grčevi, osjećaj hladnoće u stopalima, bolovi pri hodanju (povremeno hramanje, »claudicatio intermittens«), čak i ulkusi (čirevi) ili suha gangrena. Kako biste izbjegli posjekotine ili rane koje bi mogle uzrokovati gangrenu, morate paziti da nokte ne režete prekratko, nosite udobne cipele, te odlazite redovito pedikeru na obradu kurjih očiju ili uraslih noktiju na nožnim prstima. Ako posjekotina ne zacijeli za 10 dana, obratite se svakako liječniku.
Što poduzeti?
Ako sumnjate da imate šećernu bolest, obratite se liječniku koji će od vas prije svega zatražiti uzorak mokraće radi analize na prisutnost glukoze i ketona. Ako su i glukoza i ketoni prisutni u velikim količinama, vaša će sumnja, na žalost, biti opravdana. Ako se u mokraći pronađe samo glukoza, liječnik će uzeti i uzorak krvi kako bi izmjerio razinu glukoze u krvotoku; naime, neke osobe imaju glukozu u mokraći, iako nisu šećeraši. Ako pretrage ni tada ne dadu definitivne rezultate, morat ćete otići na test tolerancije glukoze, tj. uzet će vam niz uzoraka krvi i to prije no što popijete napitak koji sadrži glukozu i nakon toga. Ako je razina glukoze u kasnijim uzorcima abnormalno visoka, vaše tijelo ne proizvodi dovoljno insulina i vi imate šećernu bolest. Nakon postavljanja definitivne dijagnoze, liječnik će vas temeljito pregledati, a zatim započeti s liječenjem.
Dijabetičarima se preporuča da se učlane u Samozaštitnu jedinicu za borbu protiv dijabetesa (ako takva jedinica ili “Klub” postoji u vašoj mjesnoj zajednici), jer će time dobiti vrijednu podršku i savjete. Liječnik će vam dati karticu, koju ćete stalno nositi sa sobom i na kojoj je navedeno vaše puno ime, adresa, podatak da ste dijabetičar, te upute o pomoći ako vam pozli. Možete nabaviti i narukvicu ili ogrlicu s istim podacima. U nekim zemljama, osim toga, morate prijaviti bolest osiguravajućem društvu i ustanovi koja izdaje vozačke dozvole, jer u suprotnom slučaju vaša polica osiguranja i vozačka dozvola ne bi vrijedile.
Liječenje
Još nije pronađen lijek protiv šećerne bolesti, pa ćete se morati doživotno liječiti. Liječenje je u velikoj mjeri u rukama samog bolesnika, pa će njegova djelotvornost uglavnom zavisiti o vama samima.
Adultni dijabetes
U trećini slučajeva ovaj se oblik bolesti može držati pod kontrolom samom ishranom (dijetom). Dijetom se ograničava količina ugljikohidrata, pa predebeli bolesnici znatno omršave. Broj dopuštenih kilokalorija dnevno iznosi 800 do 1500 (3349 do 6280 kj), ovisno o tjelesnoj težini (vidi gojaznost). Općenito govoreći, količina ugljikohidrata mora biti mala, ali redovita kako bi se izbjegle previsoke i preniske razine glukoze u krvi. Nemojte jesti šećer, bombone, kolače, džem. itd. Pazite na to da u ishrani bude dovoljno biljnih vlakana, pa zato jedite kruh od mekinja (neprosijanog brašna) i mnogo salate, voća i povrća. Uvijek izbjegavajte slatke napitke (ako je šećerna bolest pod kontrolom, možete piti umjerene količine piva, suhih vina i žestokih alkoholnih pića).
Bavite se fizičkim aktivnostima, redovito i umjereno i ne pušite cigarete jer time možete još više oštetiti krvne žile i izazvati aterosklerozu.
U blagim slučajevima, dovoljno je izbjegavati koncentrirani šećer u kolačima, bombonima, keksima i slatkim napicima kako bi se razina glukoze u krvi svela na normalu. To osobito vrijedi ako uspijete omršaviti, jer će u tom slučaju količina insulina koju vaša gušterača luči možda biti dovoljna za smanjenu tjelesnu masu.
Razinu glukoze u krvi treba kontrolirati (tj. treba redovito provjeravati koliko ste uspjeli sniziti razinu), pa će vam liječnik u redovnim razmacima uzimati uzorke krvi ili vas upućivati u bolnicu na pretrage. Osim toga, liječnik će vam savjetovati da sami pratite bolest kompletom za ispitivanje razine glukoze u mokraći ili krvi. To ćete morati raditi svakodnevno, sve dok ishranom ne postignete normalnu razinu glukoze u krvi. Međutim, kad se stanje vrati na normalu, lako je skrenuti na stare navike – osobito ako se u vašem slučaju radi o blagom obliku bolesti. Toga se morate čuvati tako da se i dalje testirate jednom ili dvaput tjedno, te redovito odlazite liječniku na kontrolu, preglede, itd.
Iako se strogo drže posebne dijete, mnogi dijabetičari prije ili kasnije ustanove da im navedeni i slični testovi mokraće ili krvi više ne pokazuju normalne rezultate. U tom će slučaju uz dijetu liječnik propisati i hipoglikemičke tablete koje snižavaju razinu glukoze u krvi. Na tržištu danas ima nekoliko vrsta takvih tableta pa će vam liječnik, u slučaju da osjećate nuspojave prilikom primjene jedne vrste, propisati neku drugu. U rijetkim slučajevima, ako bolesnik uzme preveliku dozu, može se razviti hipoglikemija. Ako vam se to dogodi, odmah pojedite nešto slatko (jer ćete se inače onesvijestiti), a dan-dva nakon toga otiđite liječniku radi prilagođavanja doze. Kako biste osujetili ovakav napadaj dok ste izvan kuće, uvijek nosite sa sobom nekoliko kocki šećera ili tableta glukoze. Kao što i sama dijeta može postati nedovoljna za kontrolu bolesti, i hipoglikemičke tablete mogu postepeno postati sve nedjelotvornije. Kad se to dogodi, bit će potrebne injekcije insulina.
Juvenilni dijabetes
Ovaj oblik šećerne bolesti liječi se posebnom dijetom i injekcijama – jednom ili dvaput dnevno – insulina (koji se dobiva iz gušterače goveda ili svinja, ili sintezom mikroba nakon tzv. genetskog inženjeringa), kojima se nadoknađuje pomanjkanje ili nedostatak ovog hormona u tijelu. Insulin se može davati jedino injekcijama; ako se uzima na usta, uništit će ga probavni sokovi prije no što se apsorbirau krvotok. Liječnik će vam pokazati kako ćete sebi štrcaljkom (špricom) davati injekcije pod kožu na bedru, ruci ili trbuhu. Većina ljudi ovlada tom vještinom za nekoliko dana. Kod dijabetične djece injekcije će morati davati roditelji sve dok djetetu ne bude oko 10 godina. U Japanu se u novije vrijeme uspjelo proizvesti insulin koji se može uzimati kroz usta ili u formi čepića.
Morate se strogo držati programa glavnih obroka (kao i lakih obroka u međuvremenu) što vam ga preporuči liječnik. Time će krv biti opskrbljena stalnom količinom glukoze, pa će redovite doze insulina uvijek imati otprilike istu količinu glukoze za “obradu”. Insulina ima raznih vrsta i jačina; liječnik će vam propisati određenu vrstu na osnovi brojnih faktora, među koje ubrajamo i dob i stupanj bolesti. Kad god nabavljate insulin, provjerite jeste li dobili odgovarajuću vrstu i jačinu.
Liječnik će vam savjetovati da provjeravate djelotvornost liječenja testovima koje smo već opisali kod adultnih dijabetičara. Takav će test možda biti potreban nekoliko puta dnevno.
Neki testovi mokraće ne zadovoljavaju jer daju samo pozitivan ili negativan rezultat, a količina glukoze u mokraći samo približno odražava količinu glukoze u krvi. Stoga danas dijabetičari sve više primjenjuju posebno obrađene plastične trake ili mali baterijski mjerač (reflektometar) za mjerenje stvarne količine glukoze u krvi. S obzirom na to da ovakvi testovi krvi daju točne podatke o razini glukoze u krvi, bolesnik može točnije kontrolirati vlastito stanje.
Za uspješnu kontrolu šećerne bolesti bitna je samodisciplina. Kad god se mislite baviti nekom napornom aktivnošću, npr. igrati tenis ili kopati u vrtu, posavjetujte se s liječnikom. Tjelesna aktivnost sagorijeva glukozu i može uzrokovati hipoglikemiju, pa ćete možda prije toga morati jesti nešto više.
Svaka bolest – od prehlade do srčanog napada (infarkta) – uzrokuje stres i time povećava potrebnu količinu insulina. Ako ne možete normalno jesti, pijte napitke s glukozom (ali nemojte smanjivati dozu insulina) i obratite se što prije liječniku.
Šećerna bolest može uzrokovati dodatne tegobe u trudnoći i kod djece. Mala djeca ponekad ne mogu shvatiti zašto moraju biti na dijeti i ne smiju jesti kolače ili piti limunadu, ali kad je riječ o dijeti, ne smijete popustiti. Ako ste šećeraš, uvijek to napomenite liječnicima ili zubarima prije bilo kakve terapije ili zahvata kako bi oni mogli poduzeti potrebne mjere opreza.
Dugoročni izgledi
Ako se razborito odnosite prema šećernoj bolesti, možete očekivati dug i zdrav život. Ne biste smjeli imati posebnih teškoća sa zaposlenjem, jer danas šećeraše nalazimo u svakojakim zanimanjima. Međutim, ako uzimate insulin, trebali biste izbjegavati rad u smjenama koji remeti redovitost dijete i uzimanja injekcija. Isto tako izbjegavajte rad na visinama, i nemojte voziti vozila javnog prometa ili teška teretna vozila zbog opasnosti napadaja hipoglikemije.
I komplikacije – iako se one očituju u malom broju slučajeva – mogu se svesti na najmanju moguću mjeru redovitim kontrolama i pridržavanjem preporučenih mjera.