Postoji mnogo oblika epilepsije (padavice), a svaki se odlikuje karakterističnim simptomima. Bez obzira na oblik, bolest je posljedica funkcionalnog poremećaja u moždanom komunikacijskom sistemu. Živčane stanice u mozgu obično komuniciraju međusobnim odašiljanjem sitnih električnih signala. Kod epileptične osobe signali iz jedne skupine živčanih stanica povremeno postaju prejaki – tako jaki da “nadvladaju” susjedne dijelove mozga. Do tog prekomjernog električnog pražnjenja može doći iznenada u cijelom mozgu, ali ono može početi i lokalno te se proširiti ili ostati ograničeno na početno područje. Upravo to iznenadno, prekomjerno električno pražnjenje izaziva ponašanje koje nazivamo epileptičnim napadajem. Napadaj se može očitovati na različite načine, ovisno o položaju i opsegu pogođenog područja moždanih tkiva.
Ne zna se zašto komunikacijski sistem mozga zataji na navedeni način ili zašto se to učestalo javlja kod nekih ljudi. Opsežna istraživanja s ispitivanjem velikog broja bolesnika pokazala su da se kod otprilike dvije trećine epileptičara ne mogu otkriti nikakvi strukturni nedostaci u mozgu. Što se tiče preostale trećine, njihovo se stanje općenito može povezati s nekim temeljnim problemom, kao što je oštećenje mozga prilikom porođaja, teška ozljeda glave ili infekcija moždanog tkiva.
U nekim slučajevima (osobito ako se padavica razvije u odrasloj dobi) uzrok je tumor mozga.
Simptomi
Osnovni simptom padavice je kratka, abnormalna faza ponašanja koja se općenito naziva napadajem ili konvulzijom. Valja napomenuti da jedna jedina epizoda te vrste nije znak epilepsije. Epileptični napadaji se ponavljaju. Među brojnim oblicima te bolesti vrijedi spomenuti dva glavna i poznata kao petit mal i grand mal.
Petit mal epilepsija je bolest djetinjstva koja obično nestaje u kasnoj adolescenciji.
Ako dijete od vremena do vremena odjednom počne bezizražajno zuriti oko sebe nekoliko sekundi (ponekad do pola minute), prekidajući aktivnost kojom se bavilo, vjerojatno se radi o ovom obliku padavice. U tom intervalu dijete nije svjesno događaja oko sebe i neće vam odgovoriti ako mu se obratite. Mogući su i slabi trzaji glave ili ruku, iako djeca s petit mal epilepsijom obično ne padaju na pod za vrijeme napadaja. Po završetku napadaja dijete se ponaša kao da se ništa nije dogodilo, a često i ne zna za “prazno razdoblje”.
Najkaraktenstičniji simptom grand mal epilepsije je napadaj pri kojem nesvjesni bolesnik pada na pod. a cijelo mu se tijelo najprije ukoči, pa se počne nekontrolirano trzati. To može potrajati nekoliko minuta, nakon čega obično slijedi razdoblje dubokog sna ili psihičke smetenosti. U toku napadaja neki bolesnici čak gube kontrolu mokraćnog mjehura i ispuste mokraću.
U mnogim slučajevima neobični osjeti, prije gubitka svijesti, upozoravaju padavičara na predstojeći napadaj. Svako upozorenje te vrste neposredno prije napada naziva se aura; abnormalni osjeti u satima koji prethode napadaju nazivaju se prodrom. Ti osjeti mogu biti samo osjećaj napetosti ili nekakav drugi neodređeni osjećaj; neki padavičari, međutim, imaju posve određene osjete npr. mirišu neugodne mirise, čuju neobične zvukove, vide iskrivljene slike, ili imaju čudan osjećaj u tijelu, osobito u želucu. Neki padavičari s vremenom upoznaju “svoje” znakove upozorenja što im ponekad daje vremena da izbjegnu nesreće.
Neke vrste epilepsije nisu tako česte kao petit mal i grand mal. Jedna od njih je tzv. “žarišna” (fokalna) epilepsija. Osoba koja pati od žarišne epilepsije ne mora izgubiti svijest kad napadaj nastupi, već dolazi do nekontroliranog trzanja jednog dijela tijela, ili do abnormalnog osjeta kao što su sijevanje pred očima što ovisi o lokalizaciji procesa u mozgu. Trzanje se može širiti: ako se, na primjer, počinje trzati palac jedne šake, može uslijediti trzanje cijele ruke, a zatim i ostalih dijelova na toj strani tijela.
Postoji još jedna vrst padavice: “temporalna epilepsija« nazvana po dijelu mozga temporalnom ili sljepoočnom režnju u kojem se odvija abnormalna električna aktivnost. Kod osoba s tom vrstom padavice aura obično traje samo nekoliko sekundi. Nakon toga, posve nesvjesno, osoba čini nešto posve neuobičajeno, prekidajući normalnu aktivnost neobičnim ponašanjem. U toku takve epizode padavičar često neobično miče ustima, kao da žvače.
Učestalost
Anketa provedena u Velikoj Britaniji pokazuje da od padavice boluje otprilike svaka 200. osoba. Padavici su podjednako podložne osobe oba spola, a čini se da je bolest nasljedna. Petit mal epilepsija se javlja samo kod djece; epilepsija je i općenito češća kod djece nego kod odraslih, djelomice stoga što kod neke djece polako nestaje u adolescenciji. Valja naglasiti da visoka temperatura, uzrokovana infekcijom, može kod djece često izazvati pojavu tzv. febrilnih (grozničavih) grčeva. Ovi se grčevi nakon pada temperature više ne javljaju za razliku od epileptičkih koji se ponavljaju godinama. Od navedenog pravila o većoj učestalosti epilepsije medu djecom odstupa jedino žarišna epilepsija koja se češće javlja kod osoba srednjih godina i starijih osoba.
Opasnosti
Na sreću, suvremenim se lijekovima može kontrolirati većina oblika epilepsije, pa danas padavičari mogu praktički voditi normalan život. Međutim, ako i dođe do povremenih napadaja – obično zbog toga što se poremećaj ne liječi kako treba – postoji očita opasnost da će do napadaja doći na krivom mjestu, u krivo vrijeme. Ako padavica nije pod kontrolom, padavičar može ugroziti vlastiti život – a možda i život drugih osoba – ako se penje na ljestve, rukuje opasnim strojevima ili vozi. Dozvolu za upravljanje automobilom dobiva takav bolesnik samo na dvije godine, a nakon toga mora ponovo na komisijski liječnički pregled.
Padavičar može doživjeti nesreću u toku napadaja i kad je na sigurnom, na tlu, npr. slučajno zagristi jezik prilikom nekontroliranog stezanja čeljusti. Isto tako, prilikom nesvjesnog trzanja padavičar se može ozlijediti dolazeći u kontakt s oštrim predmetima. Učestala, nekontrolirana epilepsija može dovesti do opsežnijeg oštećenja mozga, no zahvaljujući suvremenim preventivnim sredstvima takvi su slučajevi rijetki.
Što poduzeti?
Ako mislite da bi netko u vašoj obitelji mogao imati padavicu, obratite se liječniku. On će od vas zatražiti da mu podrobno opišete konvulzije (napadaje), te kako od vas tako i od potencijalnog bolesnika zatražiti pojedinosti o njihovoj učestalosti. Ako nije bilo nedavnih bolesti ili ozljeda koje bi mogle izazvati napadaje, liječnik će na temelju navedenih činjenica vjerojatno dijagnosticirati stanje kao epilepsiju. U nekim slučajevima snima se elektroencefalogram (EEG) radi potvrde dijagnoze.
Ako postoji mogućnost da bi uzrok epilepsije moglo biti oštećenje mozga ili infekcija, pretrage će obuhvatiti i rendgensku snimku lubanje, krvnu sliku i kompjuteriziranu aksijalnu tomografiju. Većina se tih pretraga obavlja u bolnici pod nadzorom neurologa.
Liječenje
Samopomoć: ako bilo tko u obitelji ima padavicu i uzima lijekove, pazite na to da ih uzima točno u vrijeme i u količini koju je odredio liječnik.
Otvoreno recite kolegama u školi ili na poslu da imate padavicu. Ako nisu prethodno upozoreni, očevici se mogu uplašiti kad prvi put prisustvuju napadaju: ako budu znali za vaše stanje i poznavali mjere što ih valja poduzeti, neće se uplašiti i vjerojatno će vam moći više pomoći.
Stručna pomoć: epilepsija se ne može izliječiti. Jedini su izuzetak razmjerno rijetki slučajevi koji su posljedica izlječivog oštećenja mozga, tumora ili infekcije. Međutim, redovnim i razboritim uzimanjem antikonvulzivnih sredstava u većini slučajeva se mogu spriječiti napadaji; budući da otprilike jedna trećina padavičara više ne dobiva napadaje u kasnijoj dobi, terapija lijekovima redovito se preispituje, te se u takvim slučajevima može i prekinuti.
Danas postoji cijeli niz antikonvulzivnih sredstava, i liječnik će vam prepisati lijek
(ponekad i više njih) koji najbolje odgovara vašem slučaju. Lijekove protiv epilepsije treba uzimati redovito sve dok napadaji traju, što može značiti i doživotno.
Uzimanje antikonvulzivnih sredstava ponekad je popraćeno neugodnim nuspojavama, naročito ako se radi o prekomjernim dozama. Stoga će vas liječnik morati od vremena do vremena pregledati, možda uz krvnu sliku, kako bi provjerio uzimate li ispravnu dozu propisanog lijeka. Ako se lijek ne pokaže djelotvornim, liječnik može povećati dozu ili odlučiti da iskuša neko drugo antikonvulzivno sredstvo. Ako je vaše stanje očito posljedica nekog osnovnog poremećaja živčanog sustava, taj će poremećaj, naravno, trebati također liječiti.
Kako pomoći osobi koja ima napadaj Kao što je već navedeno, neki napadaji padavice su samo trenutne nesvjestice koje praktički ne utječu na položaj tijela. Ako netko (to lako može biti dijete koje pati od petit mal epilepsije) doživi takav napadaj u vašoj prisutnosti, općenito je najbolje ne obazirati se na nj. Jedino odvedite osobu na sigurno mjesto, ako napadaj petit mal epilepsije nastupi u potencijalno opasnoj situaciji – npr. prilikom prelaženja ulice. Taj savjet vrijedi i za slučajeve temporalne epilepsije gdje se pogođena osoba – umjesto da padne na tlo – može neobično ponašati; ne zaboravite da bolesnik, ma kako aktivan izgledao, zapravo nije svjestan što se s njim događa, pa ga zato treba obzirno odvesti s opasnog mjesta, a ne grditi ili se s njim natezati.