Kako se zdravo pluće širi i skuplja, svaki sloj pleure klizi bez trenja po podmazanoj površini drugog. Pneumotoraks se javlja kad zrak prodre u pleuralni prostor između dva sloja i silom ih rastavi. Zbog toga pluće – ili češće, dio pluća – kolabira (tj. gubi elastičnost i zbog toga ostaje bez zraka). Uzrok te tegobe može biti ozljeda grudnog koša ili, što je češće, zrak može ući u pleuru iz samog pluća. Mali pneumotoraks će često nestati sam od sebe; no, katkada u pleuralni prostor uđe više zraka, a posljedica toga je kolaps sve većeg dijela pluća.
Pneumotoraks simptomi
U nekim slučajevima bolesnik osjeća napetost u prsima. Težina simptoma ovisi o veličini oštećene površine i o općem zdravstvenom stanju. Ako ste mladi i zdravi, možda ćete osjetiti sasvim neznatne bolove i male teškoće pri disanju, premda imate jaki pneumotoraks i veliku površinu kolabiranog pluća. Ako ste srednjih godina i imate kronični bronhitis, mali pneumotoraks može biti i te kako bolan i izazvati akutne teškoće u disanju.
Učestalost
Pneumotoraks je razmjerno rijedak. U prosječnoj godini otprilike jedna na 5000 osoba odlazi liječniku zbog tog oboljenja. Javlja se uglavnom kod inače zdravih mladih muškaraca (nitko ne zna zašto) i kod osoba srednjih godina (muškaraca i žena) čija su pluću već oštećena od astme, kroničnog bronhitisa, emfizema ili neke druge teške plućne bolesti.
Opasnosti
Pri ocjeni opasnosti najvažniji je način prodiranja zraka u pleuru. Mali pneumotoraks često ne ostavlja posljedice i iščezava sam od sebe. No ako postoji otvor koji omogućava povećanje pneumotoraksa, doći će do pojačanog gubitka daha i jačih bolova kako pluće sve više kolabira. Ako se poremećaj ne liječi, vjerojatno će nastati respiratorna insuficijencija.
Što poduzeti?
Ako sumnjate na pneumotoraks obratite se liječniku. Pregledom prsa stetoskopom (fonendoskopom) liječnik će brzo otkriti veliki pneumotoraks, ali će možda trebati rendgenska snimka grudnog koša da otkrije mali pneumotoraks. U svakom slučaju, ako i samo sumnja, liječnik će vas po svoj prilici uputiti na bolničko liječenje.
Pneumotoraks liječenje
Liječenje ovisi o veličini pneumotoraksa i stanju pluća. Budući da poremećaj često prolazi sam od sebe možda će vam biti potrebno samo nekoliko dana rendgenskog praćenja i ležanja kako bi pleuralni zrak izišao i kolabirani dio pluća bio opskrbljen zrakom. Ako je potrebno, liječenje se u prvom redu sastoji u poduzimanju mjera za isisavanje pleuralnog zraka pomoću cijevi (katetera) koja se uvlači između rebara u pleuralnu šupljinu. Ako kateterizacija ne pomogne, liječnik će morati podrobnije istražiti uzrok tegobe, pa će se poslužiti torakoskopom radi pregleda unutarnje strane svakog sloja pleure. Kad specijalist uvuče torakoskop između rebara u pleuralnu šupljinu, otkrit će otvor kroz koji prodire zrak i zatvoriti ga kemijskim sredstvom.