Inkontinencija je nekontrolirano, nehotično ispuštanje mokraće ili stolice. Inkontinencija kod starijih ljudi, kao i kod male djece, obično je posljedica nekog osnovnog poremećaja, kao što je oboljenje urinarnog trakta, zatvor stolice, nepokretnost ili redovito uzimanje lijekova (zbog neke druge bolesti).
Inkontinencija nije i ne smije se smatrati neizbježnim dijelom “starenja”. Međutim, ona je ipak češća kod starijih osoba, i to zbog postepenog smanjenja djelotvornosti mišićnih sfinktera kao i tonusa (napetosti) ligamenata u urinarnom i probavnom traktu.
Problem inkontinencije općenito nestaje uspješnim liječenjem osnovnog poremećaja – npr. infekcije urinarnog trakta ili tegobe s prostatom.
I neke bolesti probavnog trakta, kao i premalo vlaknaste hrane, mogu također otežati kontrolu stolice. U svim takvim slučajevima liječenjem osnovnog uzroka rješava se obično i inkontinencija.
Specifična vrsta fekalne inkontinencije, koja se javlja uglavnom kod starijih osoba, posljedica je utiskivanja izmetine, tj. nakupljanja i zastoja tvrdih izmetina u crijevima (obično u zadnjem crijevu). Djelomično začepljenje remeti mehanizam redovitog pražnjenja stolice, iako se tekući dio crijevnog sadržaja cijedi uz “čep”. Ako njihova količina naraste, izmetine će pritiskati mokraćni mjehur pa će se razviti i urinarna inkontinencija. Inkontinencija ponekad može uslijediti i nakon teških poremećaja kao što je moždani udar, ozljeda leđne moždine ili senilna demencija.
U nekima od tih slučajeva osnovni poremećaj vjerojatno neće reagirati na terapiju, te će se inkontinencija morati zasebno liječiti.
Učestalost
Otprilike 5% osoba starijih od 65 godina pati od inkontinencije barem u maloj mjeri. U većini slučajeva radi se o nesposobnosti zadržavanja mokraće. Neke starije osobe više ne mogu izdržati nekoliko sati bez mokrenja; ako im je mokraćni mjehur pun, ponekad će ispustiti nešto mokraće kad zakašlju ili kihnu. Druge pak mogu osjećati snažan nagon za mokrenjem iako u mokraćnom mjehuru gotovo i nema mokraće.
Fekalna inkontinencija (nesposobnost zadržavanja stolice) pogađa samo mali postotak starijih osoba, te može katkada biti znak depresije. Nesposobnost zadržavanja i mokraće i stolice izuzetno je rijetka i javlja se samo kod vrlo starih osoba prikovanih uz krevet.
Što poduzeti?
Bez obzira na dob, trebali biste se posavjetovati s liječnikom ako ponekad nehotično ispuštate mokraću ili stolicu. Liječnik će vas pregledati, te obaviti eventualno potrebne dijagnostičke pretrage kako bi ustanovio nije li inkontinencija posljedica nekog osnovnog oboljenja, npr. infekcije urinarnog trakta. Ako je tako i ako se stanje može ispraviti, liječnik će vam propisati odgovarajuću terapiju. Međutim, ako se osnovni poremećaj ne da liječiti, postoji niz mjera kojima se mogu umanjiti neugodne posljedice inkontinencije.
Liječenje
Samopomoć: možda ćete djelomično uspjeti kontrolirati mokrenje i pražnjenje stolice, ako redovito i često budete odlazili u nužnik. Neka vam prostorije u kojima boravite i spavate budu nedaleko od nužnika, a uz krevet držite noćnu posudu ili komodu (ormarić s lavorom i noćnom posudom). Nosite odjeću kojom se lako rukuje, tj. bez malih dugmeta ili kopči. Nužnik mora biti što je moguće jednostavniji što se tiče upotrebe; ponekad će npr. pomoći montiranje držača uz wc školjku.
Ako pomalo gubite pamćenje, primijenite podsjetnike, možda čak i budilicu koja će vas podsjetiti da redovito, recimo svaka dva sata, odlazite u nužnik. Ako patite od urinarne inkontinencije, nemojte piti mnogo tekućine, osobito ne prije odlaska na spavanje. Kako biste spriječili fekalnu inkontinenciju, jedite hranu s visokim sadržajem vlakana i ne zaboravite da inkontinentna crijeva obično počinju “raditi” otprilike jedan sat nakon obroka.
Stručna pomoć: liječnik će vam možda moći propisati lijek koji će stabilizirati djelovanje mokraćnog mjehura tako da se nagon za mokrenjem javlja u rjeđim razmacima. Na žalost, još ne postoje lijekovi za djelotvorno stabiliziranje rada crijeva, iako se stanje može poboljšati kurom sredstava za čišćenje ili drugim lijekovima. Utiskivanje stolice može se riješiti klisurom, što bi trebalo ponovno uspostaviti normalan rad crijeva.
Postoji niz pomagala za osobe koje pate od inkontinencije. O njima će vas obavijestiti liječnik, patronažna sestra ili kućna njegovateljica Crvenog križa. Liječnik vam može pomoći i da ih nabavite. Karakterističan primjer je posebno dvoslojno rublje: vanjski porozni sloj upija mokraću i neutralizira zadah, dok unutarnji sloj (uz kožu) ostaje razmjerno suh. Takvim se rubljem mogu izbjeći neugodne situacije i prljanje vanjske odjeće, kao i promjene na koži oko spolovila što ih može izazvati mokraća.
U nekim slučajevima urinarne inkontinencije može se primijeniti kateterizacija, tj. uvođenje plastične cijevi (u mokraćni mjehur) kojom se mokraća prazni u vrećicu. Vrećica se zatim prazni u određenim vremenskim razmacima. Kod uporne fekalne inkontinencije, ponekad se preporuča kirurško stezanje ili ojačanje analnog sfinktera (prstenastog mišića na čmaru). Odnedavno postoji i još jedna mogućnost sprečavanja inkontinencije. To je sićušna električna naprava koja se kirurški usađuje nedaleko od izlaza mokraćnog mjehura ili zadnjeg crijeva. Stalnim, sitnim električnim impulsima stimulira se mišić sfinktera i time postiže njegovo duže zatvaranje, iako će se mišić otvoriti kad vi to hoćete.