Demencija je poremećaj pri kojem prethodno normalni mozak prestaje normalno funkcionirati pa bolesnik postaje zaboravan, smeten i gubi vezu s vanjskim svijetom. Demencija je vrlo rijetka kod osoba ispod 65. godine. Senilna demencija (demencija koja pogađa stare osobe) je naprotiv vrlo česta. Slabljenje umnih sposobnosti je ponekad posljedica postepenog trošenja nezamjenljivih moždanih stanica; u nekim slučajevima, u kojima se liječenje može pokazati uspješnijim, stanje se razvija zbog postepenog sužavanja i otvrdnjavanja arterija koje dovode krv u mozak (vidi arterioskleroza).
Senilna demencija se može razvijati u toku nekoliko godina, te je zbog neizbježnog starenja postupna i neizlječiva. Međutim, nemojte misliti da su znaci smetenosti ili slabljenja intelektualnih sposobnosti kod osobe iznad 65. godine uvijek posljedica senilnosti, jer osnovni uzrok može biti neko oboljenje – koje se može liječiti.
Tako na primjer infekcija pluća ili urinarnog trakta, moždana kap, srčani napadaji i hipotermija mogu uzrokovati duševnu smetenost; isto vrijedi i za nisku razinu šećera u krvi, hipoglikemiju ili neke lijekove. Smetenost, uznemirenost i pospanost, koji su rezultat takvih oboljenja, razlikuju se od simptoma senilne demencije po slijedećem: obično se razvijaju brzo, za dan-dva, i često nestaju nakon odgovarajućeg liječenja osnovne tegobe. U nekim slučajevima senilnu demenciju mogu na izgled pogoršati već postojeće tegobe s vidom i sluhom.
Senilnu demenciju može uzrokovati i dugotrajno prekomjerno pijenje, prekomjerno uzimanje lijekova ili nedostatak vitamina, hipotireoza, sifilis, tumor na mozgu ili subduralno krvarenje. Vrlo često se duševni znaci “senilnosti” povuku nakon liječenja takvih oboljenja. Kod starijih osoba javlja se često i depresija, koje su simptomi nalik na simptome demencije. No žalost, simptomi se često pripisuju demenciji iako je pravi uzrok depresija – koja se može liječiti.
U slijedećim odlomcima govorit ćemo isključivo o pravoj senilnoj demenciji koja se razvija polagano i podmuklo, te koja nije posljedica bilo kakvog osnovnog, lječivog poremećaja. Mnoge starije osobe u početnim stadijima senilne demencije shvaćaju da im intelektualne sposobnosti popuštaju, iako se njeno napredovanje praktički ne da zaustaviti. Stoga su slijedeći savjeti namijenjeni prije bliskim rođacima i prijateljima starih ljudi nego samim starcima.
Simptomi
Prvi simptom je postepeni gubitak pamćenja, pogotovo najnovijih događaja. Počet ćete primjećivati da se starija osoba više ne može sjetiti što se dogodilo prije nekoliko sati (pa čak i minuta), iako se sjeća događaja koji su se zbili prije mnogo godina. Ovo je klasičan simptom staračkog pamćenja i ne mora značiti da će demencija napredovati, iako je to često slučaj. U toku slijedećih tjedana ili mjeseci može doći do slabljenja sposobnosti mišljenja i shvaćanja, kao i do gubitka zanimanja za sve obiteljske aktivnosti, čak i za gledanje televizije ili raspitivanje o poznanicima. S vremenom može doći do propadanja ličnosti. Senilna demencija često završava emotivnom i fizičkom nestabilnošću. Neke starije osobe su naizmjence bezvoljno povučene i preaktivno agresivne, a ponašanje im postaje preslobodno i nedruštveno. Ponašanje za stolom je sve gore, osobna higijena se zanemaruje, a uobičajena uljudnost nestaje. Ponekad se takve osobe mogu ponašati i nasilno ako ne mogu ispoljiti impulzivnost. Neki se starci upuštaju i u seksualne ispade prema mlađim osobama oba spola. Svi ti simptomi postepeno ali sigurno vode sve većem pogoršavanju intelektualnog i duševnog stanja.
Učestalost
Vjerojatnost senilne demencije povećava se s godinama. Pogađa oko 10% osoba iznad 65 godina, dok se učestalost kod osoba iznad osamdesete povećava na 20%. To znači da u prosjeku svaka deseta obitelj uključuje najmanje jednog člana koji boluje od senilne demencije.
Opasnosti
Stare osobe koje pate od senilne demencije, kao i one koje pokazuju očite znakove senilnosti, ne bi smjele živjeti same. S obzirom na njihovu zaboravnost i nesposobnost koncentracije, one su izložene stalnoj opasnosti od nesreća uzrokovanih požarom, plinom i kuhinjskim priborom. Duševna smetenost, osobito ako se uz to javlja i neka fizička tegoba, kao što je gluhoća ili pogoršan vid, otežava redovito uzimanje lijekova, prelaženje ulice, pa čak i korištenje kupaonice. Ako netko na njih ne pazi, takve osobe obično slabo jedu i zanemaruju osobnu higijenu. Posljedice mogu biti neugodne, osobito ako takve osobe počnu patiti (što se često događa) od inkontinencije, pothranjenosti ili nekog oboljenja uzrokovanog nedostatkom vitamina.