Neka narodna imena uskolikog trputca su: bokvica, duga bokvica, glavor, kopljasta bokvica, žilovka, konjsko rebro, ženska bokvica, dugi trputac, ovčji jezik, žilovlak, krepotec.
Njegov rođak, širokolisni (veliki) trputac, ni u čemu ne zaostaje za njim i jednako se primjenjuje. Obje se biljke pronalaze na svim livadnim putovima i međama, u jarcima i vlažnim pustopoljinama i gotovo da se pojavljuju u cijelom svijetu.
Trputac se u ponajprije koristi protiv svih oboljenja dišnih organa, osobito kod jakog katara, kašlja, hripavca, plućne astme, pa čak i kod tuberkuloze pluća. On čisti krv, pluća i želudac kao nijedna druga biljka, zbog toga je dobar za one ljude koji su slabokrvni ili imaju lošu krv, imaju slaba pluća i bubrege, bljedilo, osipe, lišajeve ili pomalo kašljucaju, promukli su, koji ostaju mršavi kao kosturi, iako su okruženi obiljem hrane. Nadalje on pomaže slabašnoj djeci koja zaostaju u razvoju unatoč dobroj prehrani.