Turica

turica

Petrovac, skorušica, torica, dubačak, džigeričnjak, mali čičak, zmijina trava, griznik, repik, ježinica, kostolom, gladišnik i oskorušica su još neka imena za Turicu.

Već samo ime “kraljeva biljka” nagovještava njezine značajke. Ona raste na sunčanim, suhim mjestima, uz rubove putova i šuma, po poljskim međama, strminama, na brežuljcima i obroncima, u rijetkim šumama i kod ruševina. Mali, žuti cvjetovi tvore, slično kao kod divizme, dugačak grozd. Cijela biljka ima mekane dlačice, a listovi narastu do 10 cm dužine i perastog su izgleda. Biljka naraste do 80 cm visine i pripada u istu obitelj kao vrkuta. Biljka se skuplja u cvatu, za vrijeme cvjetanja u lipnju pa do kolovoza.

Povijest ove ljekovite biljke, kao kod mnogih drugih biljaka, seže daleko u prošlost. I stari Egipćani su je poznavali. Turica posjeduje mnogostruko ljekovito djelovanje kod svih upala grla, usne šupljine i ždrijela. Nje se treba sjetiti kod angine, bolesti grla, skorbuta ili upale sluznice usne šupljine. Ljudi kojima je posao da puno govore ili pjevaju, neka preventivno svaki dan ispiru grlo čajem od turice, kako bi si olakšali posao.

Listovi djeluju odlično kod slabokrvnosti i rana i uspješno se primjenjuju kod reume, lumbaga, probavnih smetnji, ciroze jetre i zastoja u radu jetre, oboljenja slezene. Dnevno se mogu piti do dvije šalice čaja.