Neka od imena rosopasa u narodu su: lastin repak, rusa, rusa trava, trava od žutice, zmijino mlijeko, zmijsko grožđe, žuta trava – Marijina biljka, Božji dar i sl. Današnju nesklonost ovakvom bilju objašnjavamo velikim utjecajem farmaceutske industrije koja je utjecala na navikavanje ljudi na industrijske, kemijske lijekove i odvratila ih od visokovrijednog ljekoviog bilja.
Rosopas sa svojim 30 do 80 cm visokim, razgranatim rastom cvijeta od svibnja, cijelo ljeto pa do jeseni. Listovi su nazubljeni i nalikuju listovima hrasta. Iz stabljike i podanka curi narančastožuti, gusti sok. Najčešće raste na južnoj strani rubova šuma, uz zidove, ograde i strmine. Ljeto može biti dugo, toplo i suho i južne šumske strmine osušene, a iz biljke će opet u obilnoj mjeri curiti gusti, narančastožuti sok. I zimi, kada snijeg sve prekrije, moći ćemo pronaći rosopas ukoliko smo zapamtili njegovo stanište.
Biljka čisti i stvara krv. Rosopas je pouzdano sredstvo kod teškog oboljenja jetre, ukoliko se koristi u homeopatskome obliku. Odlično djeluje i na metabolizam jer čisti krv i jetru. Ova ljekovita biljka se uspješno upotrebljava kod oboljenja žuči, bubrega i jetre.