Osim podbjela uvriježena su i još neka narodna imena: lepuh, konjsko kopito, pustina, repušina, vinogradska kopačica.
U rano proljeće, kada na našim livadama i obroncima još nema proljetnog zelenila, a oko jedva da zamjećuje plaho pupanje vrbove rese, među prvima svoje žute cvjetne časke pokazuje podbjel.
Na vlažnom tlu, golim strminama, šljunčanim majdanima, ugarima i ruderalnim mjestima nailazi se na goleme jastuke cvjetova podbjela, koji iz zemlje izlaze puno prije od listova. Na njima pčele i insekti nalaze svoju prvu hranu. Podbjel uspijeva samo na glinenom tlu te je, takoreći, zaštitni znak za takvo tlo.
Već prve cvjetove možemo sabirati za zimsku zalihu. Uklanja sluz i djeluje protuupalno te se zato uspješno primjenjuje kod bronhitisa, upale grla i ždrijela, bronhalne astme i upale porebrice, pa čak i kod početne plućne tuberkuloze. Kod dugotrajnog kašlja i mučne promuklosti više puta dnevno trebao bi se piti jako vrući čaj od podbjela pomiješan s medom.