Crni Sljez

crni sljez

Crni sljez naziva se u narodu sliz, slezovača, veliki sljez, guščje cvijeće, divlji papel, divlji slezenovac, divlji šljez, planinski sliz, slizovača, ćureća trava, ljubičasti sljez, sljež, sitni sljez, šumski sljez.

Sitnolisni sljez raste pored ograda, na rubovima šuma, uz stare zidove i na obroncima, ali samo u neposrednoj blizini naseljenog prostora. Pronađemo li ga jednom udaljenog od naselja, sigurno je da se jednom tamo nalazio neki majur ili kuća.

Velikolisni sljez (Malva grandifolia) i druge podvrste većinom se mogu naći u cvjetnjacima i povrtnjacima. Oba sadrže u listovima, cvjetovima i stabljikama sluz i tanin. Sitnolisni sljez je dijelom polegnuta biljka, kod podanka nešto drvenasta. Ima dugu stabljiku, okruglasto nazubljene listove i male, ljubičaste do svijetloružičaste cvjetove. Njegov okrugli plod izgleda kao mali hljepčić sira. Cvjetovi, listovi i stabljike skupljaju se od lipnja do rujna. Kako se pri sušenju gubi sluz, sljez se, koliko je to moguće, treba koristiti svjež. Ali i osušena biljka još uvijek je ljekovita.

Sljez je prije svega koristan kao čaj kod upala sluznica u unutrašnjosti tijela, kod gastritisa, upala sluznice mjehura, želučano crijevnog kanala i usne šupljine, kao i kod čira na želucu i crijevima. U tom slučaju se od listova sljeza zajedno s ječmom može pripraviti juha. Prvo se stavi kuhati ječam pa kada se on ohladi dodaju mu se listovi sljeza.