Druga imena za broćiku su: ivanjsko cvijeće, bročika, žuti bročac, sirištica, bročanka, divlji broč, prilip, krpelj, pupčac, lepuša, dragocvijet, Ivanova trava, hvatavac, bela lakota, prava broćika, prihvat, prikop, prilipača.
Postoji više vrsta ove biljke: takozvana čekinjasta broćika (Galium aparine), koja se prostire na poljima, livadama i pored ograda i zbog toga je seljaci suzbijaju sa sredstvima za uništavanje korova. Dostiže visinu od 60 do 160 cm, ima pršljenaste listove i peteljkaste zelenobijele cvjetne drozdove. Zbog puzave stabljike s oštrim dlačicama je biljka “penjačica” i naziva se i broćika-penjačica.
Prava broćika (Galium verum), u narodu zvana i ivanjsko cvijeće, žuta broćika, češće se pojavljuje na višim visinama, stoji uspravno, naraste u visinu 30 do 60 cm i ima zlatnožute cvjetove, koji jako mirišu na med. Biljka u cvatu skuplja se u srpnju.
Livadna broćika (Galium mollugo) ima žutobijele, nježne cvjetove, slične biljnoj kopreni, miriše pomalo oporo kao med i veoma se često susreće na strminama i rubovima šuma, za vrijeme cvjetanja više u ležećem nego stajaćem položaju. Sve navedene vrste broćike su, ovisno o staništu, približno iste ljekovitosti. Upotrebljavaju se na isti način.
Čaj od broćike čisti bubrege, jetru, gušteraču i slezenu od nezdravih tvari. Tko boluje od smetnji u sustavu limfnih žlijezda, trebao bi piti čaj svaki dan. Djeluje i protiv bljedila, vodene bolesti i probadanja u slabinama. Ovaj čaj, primijenjen izvana, pomaže veoma brzo kod svih kožnih bolesti, rana, potkožnjaka i mitesera, akni. Osim toga, umivanje toplim čajem zateže naboranu kožu lica. Uspješno se koristi i svježe iscijeđeni sok, ako ga se svaki dan namaze na oboljelo mjesto na koži i ostavi da se osuši.