Aloj je sukulentna biljka iz porodice ljiljana, ima mesnate listove iz kojih se dobiva sok čija je uporaba pri lokalnom liječenju bolesti kože široko rasprostranjena; to su još oko 1500. godine prije Krista opisali egipatski liječnici. Aloj potječe iz područja oko Rta dobre nade, a samonikla je biljka u većem dijelu Afrike i na Madagaskaru. Za komercijalne se svrhe uzgaja na Karibima, u Japanu i SAD-u.
Kako djeluje
Znanstvenici nisu sigurni kako aloj djeluje, no izolirani su mnogi njegovi aktivni sastojci. Bogat je protuupalnim tvarima, a sok sadrži gumastu tvar, acemanan, koja ima emolijentno djelovanje. U aloju se nalazi i bradikininaza, koja smanjuje bol i otekline, kao i tvari koje ublažavaju svrbež. Ta biljka također proširuje sitne krvne žile, kapilare, zbog čega više krvi dolazi do ozlijeđenog mjesta te se ubrzava proces zacjeljivanja. Neke studije govore i da aloj uništava ili barem ometa rast mnogih bakterija, virusa i gljivica.
GLAVNI KORISNI UČINCI: Gel aloja osobito je učinkovit ako se primijeni na oštećenoj koži. Pomaže u liječenju manjih opeklina, sunčanih opeklina, afta u usnoj šupljini i manjih rana na koži, a također ublažava bol i svrbež kod herpesa zostera. Gel oblikuje vlažnu higijensku barijeru, čime se onemogućuje isušivanje rane. Širi kapilare pa povećani protok krvi ubrzava regeneraciju kože i u lakšim slučajevima cijeljenje ozeblina. Ima i protuvirusna svojstva, tako da pomaže pri liječenju bradavica.
Iako je učinkovit kod manjih porezotina i ogrebotina, za ozbiljnije, pogotovo inficirane rane, aloj nije dobar izbor. U istraživanju provedenu na 21 ženi s inficiranom ranom od carskog reza u bolnici u Los Angelesu, primjena gela od aloja čak je produljila vrijeme zarastanja rane, i to s 53 na 83 dana.
DODATNI KORISNI UČINCI: Iz gela se proizvodi napitak od aloja, koji se pije kod upalnih probavnih tegoba, kao što su vredovi i loša probava. No istraživanja na tom području vrlo su ograničena. U Japanu je pokazano da pročišćeni sastojci aloja smanjuju lučenje želučanog soka i oštećuju želudac. U jednom je istraživanju 17 od 18 osoba s peptičkim ulkusom (vrijedom, čirom) izliječeno sokom od aloja, no nije bilo kontrolne skupine koja bi uzimala placebo. U laboratoriju u SAD-u provodi se istraživanje primjene tvari izoliranih u aloju kod ljudi oboljelih od ulceroznoga kolitisa, čestog oblika upalne bolesti crijeva.
Neka druga istraživanja ispituju učinkovitost aloja kao mogućega protuvirusnog sredstva i tvari za jačanje imunosti u oboljelih od side. Ispituje se i potencijalna korist u liječenju leukemije i zloćudnih tumora te šećerne bolesti (diabetes melitus).
Kako se uzima
DOZIRANJE:
Za vanjsku uporabu: Prema želji ili potrebi nanesite gel ili kremu od aloja na ozlijeđenu kožu.
Za unutarnju uporabu: Tri puta na dan popijte pola do tri četvrtine šalice soka od aloja ili uzmite dvije do tri kapsule, prema uputi na pakiranju.
SMJERNICE ZA UPORABU: Alojev gel može se lokalno primijeniti nekoliko puta, pogotovo kod opeklina. Samo ga nanesite na zahvaćeni dio kože i pustite da se osuši, a ako je potrebno, nanesite ga opet. Najsnažnije djelovanje ima gel pripravljen od svježih listova. Listovi su ujedno najisplativiji dio biljke. Ako imate aloj, odrežite nekoliko centimetara lista i uzdužno ga narežite. Sok koji se nalazi u listu razmazite na oboljelo područje. Pri unutarnjoj uporabi pijte sok od aloja između obroka. Alojev lateks, žućkasti ekstrakt iz unutarnjih listova biljke, jak je laksativ koji se smije uzimati samo povremeno, i to pod liječničkim nadzorom.
Moguće
Lokalna primjena aloja vrlo je sigurna. Vrlo se rijetko mogu pojaviti blagi svrbež i osip; u tom slučaju prekinite uporabu preparata. Ako je loše prerađen, sok od aloja može sadržavati i alojev lateks. Dobijete li od soka grčeve, mekšu stolicu ili proljev, odmah ga prestanite piti i uzmite novo pakiranje. Ako ste trudni ili dojite, nikad nemojte piti sok od aloja.
VAŽNO: Aloj (Aloe vera) mije isto što i alojev lateks, gorki žuti laksativ koji može izazvati teške grčeve i proljev. Alojev lateks osobito trebaju izbjegavati trudnice i dojilje.