Rak prostate se obično ne razvija na način karakterističan za većinu vrsta tog oboljenja. Naime, umjesto da se širi, maligna novotvorina na prostati se često pritaji, te rijetko izaziva simptome ili tegobe. U rijetkim slučajevima gdje je rak popraćen zamjetljivim simptomima, oni su posve nalik na simptome benignog povećanja prostate. Često se maligni tumor na ovoj žlijezdi otkriva tek prilikom operacije kojoj se pristupa zbog na izgled benigne tegobe. Međutim, ako se rak ne otkrije, postoji opasnost od širenja bolesti (metastaziranja), obično u kosti. To se doduše ne događa u većini slučajeva; no, ako se rak proširi, bolesnik će osjećati simptome raka kostiju. Ponekad upravo ovi sekundarni simptomi ukazuju na prisutnost primarnog malignog procesa u prostati.
Učestalost
Rak prostate je rijedak kod mladih muškaraca, ali u starijim dobnim skupinama postaje sve češći. Ovaj razmjerno manje opasan oblik raka pogađa oko 15% četrdesetogodišnjaka. U dobi od 80 godina bolest pogađa praktički svakog muškarca. Međutim, od raka prostate umire manje od 1 na 1000 muškaraca. Ako se bolest razvije pošto ste prešli pedesetu, vrlo je vjerojatno da ćete umrijeti od neke druge bolesti (ili uzroka) koja nema nikakve veze s rakom prostate. Svaki šesnaesti bolesnik, hospitaliziran zbog raka, ima rak prostate.
Što poduzeti?
Ako imate karakteristične simptome povećane prostate, liječnik će vas uputiti urologu koji će u prvim pretragama pretpostaviti da su zahvaćena tkiva benigna. Međutim, ako rektalni pregled pokaže da bi tkiva mogla biti maligna, urolog će vam preporučiti biopsiju prostate. Ako s biopsijom pronađu stanice raka, snimit će vam radioizotopima kosti, kako bi se utvrdilo je li se rak proširio na te dijelove tijela.
Liječenje
Maligni proces koji se proširio na kosti ili neke druge dijelove tijela liječi se odgovarajućom terapijom. Osim toga, eventualno zaostala maligna tkiva u prostati (nakon operacije zbog povećanja) mogu se liječiti radioterapijom kako bi se spriječile daljnje metastaze.
Većina liječnika nije sklona posebnom liječenju raka prostate ako je proces zahvatio samo tu žlijezdu i ne izaziva tegobe. I urolog će vam vjerojatno savjetovati da ništa ne poduzimate – osim redovitih kontrola kako bi se provjerilo da se maligni proces nije počeo širiti. Postoje dva valjana razloga zašto su liječnici tog mišljenja. Prvo, kao što smo već rekli, ova se vrsta raka rijetko širi i rijetko izaziva ozbiljne tegobe. Drugo, odstranjenje cijele prostate ozbiljna je operacija, s neizbježnim opasnostima, koja ne jamči izlječenje od osnovne bolesti.