Kod djeteta rođenog sa spinom bifidom ne razvija se kako treba koštani dio kičme koji štiti leđnu moždinu. Pri rascjepu koštanog dijela živci leđne moždine su otkriveni i nezaštićeni, a mogu biti i defektni. Obično je zahvaćen donji dio kičme.
Spinalni živci u tom području upravljaju mišićima donjih udova, mokraćnim mjehurom i pražnjenjem stolice, te će dijete rođeno s tim poremećajem imati djelomičnu paralizu nogu i inkontinenciju mokraće i stolice. Kod neke djece je ta greška kičme tako blaga da gotovo i ne stvara tjelesne smetnje. Jedina vidljiva greška može biti manja jamica na koži negdje na djetetovim leđima. No, kod druge djece može nastati potpuni gubitak funkcije donjeg dijela tijela, a rascjep u kičmi prekriva velika ljubičastocrvena opna. Između te dvije krajnosti moguć je cijeli spektar invalidnosti – od minimalne do teške.
Učestalost
U Velikoj Britaniji rodi se otprilike 1 na 700 djece sa spinom bifidom. Dio te novorođenčadi ima i hidrocefalus.
Opasnosti
Krhka opna na djetetovoj kičmi može se oštetiti prije liječenja. Ako kroz oštećeno područje prodre infekcija u likvor, nastaje meningitis. Infekcije mokraćnog mjehura su česte u težim slučajevima, a s hidrocefalusom su povezane i dodatne opasnosti.
Liječenje
Za spinu bifidu nema lijeka. Poremećaji u stvaranju leđne moždine ne mogu se ispraviti, te će eventualna paraliza biti doživotna. U većini slučajeva operacijom se može popraviti opna na djetetovim leđima ubrzo nakon rođenja, ali poremećenim spinalnim živcima nema lijeka.
Dugoročni izgled
Izgledi za dijete sa spinom bifidom prilično se razlikuju i ovise o težini i stupnju tog poremećaja. Povremeno se vrše operacije radi korigiranja deformacija nogu ili da bi se dijete osposobilo za kontrolu mokraćnog mjehura (premda to mnogi bolesnici postižu prirodnim putem u mladosti). Duševno zdravi bolesnici mogu pohađati školu – redovnu školu za onu rijetku djecu koja imaju minimalnu paralizu nogu ili specijalnu školu za djecu invalide.