Normalni ritam spavanja
Većina novorođenćadi se budi jedan do dva puta noću, ali dojenče do devet mjeseci već prespava cijelu noć. S godinu dana dijete će prosječno spavati 16 sati na dan, od čega dva do tri sata danju.
Pošto navrše 18 mjeseci djeca pokazuju velike razlike u trajanju spavanja. Nekoj maloj djeci potrebno je razmjerno malo sna, te se bude rano ujutro. Ostavite preko noći u dječjem krevetiću mnogo neopasnih igračaka kako biste se vi normalno naspavali. Takvo je dijete obično vrlo aktivno danju, nije mu potrebno ni malo sna danju i nije umorno sve do uobičajenog vremena za noćni san.
Do treće godine mnoga će djeca doseći isti stadij te izbaciti dnevno spavanje. Do pete godine gotovo sva djeca će biti danju budna.
Kako smanjiti mogućnost nesanice
Nemojte se noću previše uzvrtiti oko djeteta jer će inače postati ovisno o vašoj brizi i može patiti od nesanice ako mu se uskraćuje spavanje. Na primjer, pošto dijete prekine s noćnim obrocima, ne smijete odmah ući u njegovu sobu i podići ga na ruke čim počne plakati. Ostanite pred vratima i slušajte. U većini slučajeva dijete će prestati plakati za nekoliko minuta i ponovno zaspati. No, ako se plač nastavi, morate ući u sobu jer djetetu možda nije dobro ili ga nešto smeta. Ne stavljajte ga u svoj krevet ako se noću budi. To može preći u naviku od koje se dijete odvikava vrlo teško.
Neka djeca teško zaspu iako noću dobro spavaju. U tom slučaju pripazite da dijete nitko ne smeta (na primjer, stariji brat ili sestra koji stalno ulaze i izlaze iz sobe). Osim toga, nikada ne šaljite dijete u krevet za kaznu. Nakon nekog vremena dijete može povezati odlazak na spavanje s kaznom i na kraju se bojati odlaska u krevet, a kad je u krevetu, loše će spavati.
Što poduzeti kad dijete ne spava
Ako usprkos svim mjerama opreza dijete teško zaspe ili se noću često budi, doći ćete možda u iskušenje da zamolite liječnika sedativ za dijete. (Nikada ne dajte djetetu svoje tablete za spavanje.) No, pametnije je taj problem ne rješavati lijekovima. Dijete se može na njih osloniti i steći naviku od koje se teško odvikava. Činjenica je da većina djece prirodno “preraste” tu tegobu nakon jednog ili dva mjeseca. No, ako nesanica preraste u trajnu tegobu, obratite se liječniku koji vas može uputiti dječjem psihijatru.
Noćne more i hodanje u snu
Noćne more obično postaju problem nakon četvrte godine života. U većini slučajeva more nastaju zbog nekog događaja koji je uznemirio dijete ili zastrašujuće priče ili neke televizijske emisije. Katkada su znak da je dijete pod utjecajem stresa zbog nekog problema kod kuće ili u školi. Gotovo nikada nisu posljedica neke tjelesne bolesti osim visoke temperature. Neka djeca pate od tzv. noćnog straha; obično vrište, govore razgovijetno ili nerazgovijetno, izgledaju uplašena, ali ih je teško probuditi i ne znaju reći što ih je uplašilo. Hodanje u snu samo po sebi nije težak poremećaj, ali može biti još jedan znak noćne uznemirenosti. Najbolji lijek protiv noćnih mora i noćnog straha je roditeljska utjeha i ohrabrenje. Nastojte što prije doći do djeteta, upalite svjetlo i utješite ga riječima da je to bio »samo san«. Nikada ga ne ispitujte što ga je uplašilo jer to može samo pogoršati stanje. Umjesto toga, odvratite mu pažnju od onoga što ga je uznemirilo i govorite mu umirujuće o nečem lijepom.
Dijete koje ima noćne more ili strah, a ne probudi se, najvjerojatnije će utonuti u miran san. Ako tegoba ne traje, bolje je da dijete ne budite. Najbolje je da se ne budi ni dijete koje hoda u snu. Oprezno ga odvedite natrag u krevet. Čim otkrijete da dijete hoda u snu, zaključajte vrata koja vode na stubište da spriječite pad djeteta kad ponovno bude hodalo u snu. Pošto je dijete postalo dovoljno zrelo da shvati o čemu želite s njim razgovarati, ne bi bilo loše da popričate sutradan s njim o noćnoj mori ili hodanju u snu. Pokušajte otkriti tegobu koja ga muči kako biste je otklonili. Ako u tome ne uspijete, te ako noćne more i hodanje u snu prerastu u ozbiljnu tegobu, obratite se liječniku koji i vas i dijete može poslati na razgovor s dječjim psihijatrom.