Prvih nekoliko tjedana života prosječno dijete mnogo spava, ali, dok je budno, plače često i jako. Dojenče koje plače slabo i rijetko možda je ozbiljno bolesno.
Tek nakon otprilike šestog tjedna života dojenče postaje svjesno svoje okoline, pa ima razdoblja kad je budno i ne plače. Broj tih razdoblja povećava se s rastom dojenčeta, te prosječno do šestog mjeseca života dojenče provede ukupno tri-četiri sata bez plakanja, a umjesto toga guče ili se igra.
Neka novorođenčad proplače veći dio vremena u koje bi moralo spavati, a kad navrše šest mjeseci proplaču veći dio vremena u koje bi se morali igrati. Plakanje u tom stadiju može se nazvati prekomjernim.
Ako je zadovoljna majka, bit će i dijete uglavnom vedro i zadovoljno. Isto tako će i zabrinuta majka prenositi tjeskobu na dijete koje će tada loše spavati i prekomjerno plakati. Nastaje vrzino kolo: što dojenče više plače, to je majka zabrinutija. Može se i razljutiti na dojenče, pa ono još više plače.
Prekomjerno plakanje je mnogo češće kod prvog djeteta nego kod drugog. To se događa zato što je prvorotkinja još neiskusna majka i često je zabrinuta jer nije sigurna da će biti sposobna brinuti se za dijete. Majka rijetko shvaća da je njeno duševno stanje često glavni uzrok dojenčetova prekomjernog plakanja pa plakanje pripisuje izbijanju zuba, bolovima u trbuhu ili pri mokrenju. Evo nekoliko mogućih uzroka:
Izbijanje zuba: djetetu rastu prvi zubi između šest mjeseci i dvije godine života. Na mjestu gdje izbije zub desni su često malo otečene i upaljene, i dojenče plače zbog tih smetnji. No, upala se brzo smiruje. Čak i kad izlazi nekoliko zuba, to ne bi smjelo biti uzrokom povremenom plakanju dulje od tri-četiri dana.
Neizbježno je da će se katkada istovremeno i izbijanjem zuba javiti i neka bolest, ali je pogrešno pripisati bolest kao što su proljev ili grčevi nicanju zuba.
Bolovi u trbuščiću: nema razloga zbog kojeg bi normalna prehrana mlijekom (bilo prirodnim ili umjetnim) uzrokovala kod zdravog djeteta bolove u trbuščiću. Ako dojenče nekontrolirano plače nekoliko sati uveče, vjerojatniji je uzrok tzv. tromjesečna ili desetotjedna kolika (jaki bolovi u trbuščiću). No, premda neki liječnici smatraju da su to pravi tjelesni bolovi, drugi misle da je to primjer dojenčetove reakcije na napetost majke potkraj napornog dana, te da plakanje prestaje nakon 10 do 12 tjedana jer je nakon tog vremena majka spretnija i samopouzdanija u baratanju djetetom i da sada prenosi mirnoću na dojenče.
Mokrenje: katkada dojenče plače pri mokrenju. To navodi neke majke na mišljenje da je mokrenje bolno i da uzrokuje prekomjerno plakanje. Međutim, u većini slučajeva dojenče plače prije mokrenja i zapravo ga izaziva. Plač povećava pritisak u trbuščiću, te se mjehur temeljitije prazni.
Kod vrlo malog broja dojenčadi, koja prekomjerno plače, nešto doista nije u redu. Možda je dojenče dobilo neku infekciju čiji su znaci povišena temperatura, curenje iz nosa, kašalj, povraćanje, proljev, slab apetit ili općenito slabo napredovanje djeteta. Nemojte zaboraviti da je dojenče možda osamljeno i da mu treba utjeha, i to je vjerojatno uzrok plaču ako se ono smiri kad ga podignete na ruke. Dojenče povremeno plače ako mu hrana ne odgovara ili ako je ne dobiva dovoljno. Ako ste se uvjerili da se dijete ne osjeća osamljenim, da nije bolesno, da dovoljno jede, onda se morate suočiti s činjenicom da ono osjeća vaše duševno stanje i da na njega reagira.
Što poduzeti?
Ako ste umorni od noćnih sjedeljki uz dojenče, pokušajte uhvatiti danju nekoliko sati sna u isto vrijeme kad spava i vaše dijete. Stavite kućanske poslove u drugi plan, jer je mnogo važnije vaše zdravlje i zdravlje vašeg djeteta. Prihvatite svaku pomoć, naročito od partnera koji vam je voljan pomoći. Ako dojite dijete koje mnogo sisa i ako je dojenje dobro uhodano, priuštite sebi povremeno večernje izlaske, dok će vam rođakinja ili prijateljica, na koju se možete osloniti, nahraniti dijete bočicom (umjetnim mlijekom ili mlijekom koje ćete izdojiti). Ako otkrijete da ste još toliko napeti da se doista ljutite na dijete, odmah se obratite patronažnoj sestri ili liječniku. Oni će pronaći praktične načine kako da vam pomognu da svladate poteškoće i olakšate tjeskobu.