Pošto je prvi udisaj novorođenčeta proširio pluća, alveole (sićušne zračne kesice) neprekidno otvara kemijska stvar (aktivna na površini) koja se zove “surfactant”. No, kod neke vrlo male nedonoščadi i vrlo velike novorođenčadi majki šećerašica alveole se ponovno počinju zatvarati nekoliko sati nakon rođenja zbog nedostatka surfactanta. Kod novorođenčeta se tada razvija plućni sindrom (STD), tj. sve otežani je disanje. Teorija o nedostaku surfactanta samo je jedna od nekoliko teorija o nastanku STD.
Simptomi
Nekoliko sati nakon rođenja novorođenče počne sve teže i sve brže disati. Pri udisaju grudni koš se skuplja umjesto da se širi, dok se pri izdisanju čuje krkljanje.
Učestalost
Što je porođaj raniji, to je veća i mogućnost te tegobe. Vrlo se često javlja kod nedonoščadi lakše od 1,5 kg pri rođenju, a dosta često i kod abnormalno velike novorođenčadi majki šećerašica (vidi šećerna bolest u trudnoći).
Opasnosti
U prošlosti je jako smanjenje uzimanja kisika često završavalo trajnim oštećenjem mozga ili pluća, pa i smrću. Te su se opasnosti smanjile zato što se danas taj poremećaj može predvidjeti u mnogim slučajevima tokom trudnoće, a rodilišta su opremljena svim pomagalima za intenzivnu njegu nakon rođenja.
Liječenje
Ako sumnja da bi porođaj mogao biti znatno preuranjen, liječnik će izmjeriti količinu surfactanta u plućima ploda tako da uzme uzorak plodove vode (tekućine u kojoj se nalazi plod u maternici). Ako surfactanta nema dovoljno, trudnica će dobiti injekciju te tvari. (Ta injekcija se ne daje ako je porođaj nastupio zato što počinje djelovati tek nakon 24 sata.) Prema najnovijoj metodi liječenja, novorođenčetu se daje umjetni surfactant nakon rođenja.
Novorođenče, kod kojega se razvio ili se može razviti plućni sindrom, mora se liječiti u odjelu za intenzivnu njegu novorođenčadi. Tamo će dijete dobiti umjetno disanje uz održavanje ventilacije pluća, a vrijednosti kisika, ugljičnog dioksida i kemijskih tvari u krvi budno će se pratiti. Naposljetku će dijete početi reagirati stvaranjem dovoljne količine surfactanta, i liječenje se može prekinuti. Idealno bi bilo da svaka majka, za koju se smatra da bi mogla roditi dijete s plućnim sindromom, rodi u bolnici koja ima odjel za intenzivnu njegu novorođenčadi. No, u praksi se ponekad dešava da se dijete rodi negdje drugdje, a zatim prevozi (u specijalno opremljenim ambulantnim kolima) u takvu bolnicu. Ako dijete nije pretrpjelo jaku anoksiju (nedostatak kisika), izgledi na normalan tjelesni i duševni razvoj su odlični.