Autizam je prirođena nesposobnost – ili gubitak sposobnosti tokom prvih 30 mjeseci života – razvitka normalnih ljudskih odnosa, čak i s bliskim rođacima kao što su roditelji.
U mnogim simptomima autizam nalikuje na shizofreniju. Uzrok tog poremećaja nije poznat, premda neki smatraju da možda postoji veza između dječjeg autizma i emotivnih smetnji cijele obitelji.
Simptomi
Ako nisu prisutni od rođenja, simptomi se javljaju iznenada, ponekad u samo nekoliko dana. Iako se znatno razlikuju, simptomi se odlikuju nekim općim značajkama. U dojenačkoj dobi će autističko dijete imati teškoća s hranjenjem i navikavanjem na vršenje nužde.
Takvo se dijete neće nasmiješiti ili će se prestati smiješiti kad prepozna roditeljsko lice i zamjetno će izbjegavati gledati drugim ljudima u oči. Bit će sve očitije da takva djeca žive u svom vlastitom svijetu. Govor, izražaji lica i drugi oblici komunikacije su odsutni ili nerazumljivi. U nekim slučajevima dijete izgovori nekoliko riječi, ali ih bez razloga neprekidno ponavlja. Autističko dijete ne razlikuje ljude, druga živa bića i stvari, te se prema svima odnosi jednako. Takvo dijete ne može ocijeniti situaciju, pa na nju ne reagira na odgovarajući način. Na primjer, pobjesni ako ga dovedete u novu ali bezopasnu sredinu, ali se ne boji pretrčati vrlo prometnu cestu.
Budući da ne komunicira, autističko dijete ostaje izolirano od ostalih članova obitelji. Može biti nepredvidivo nasilno u jednom trenutku, a zatim satima sjediti potpuno mirno u čudnom položaju. Autističko dijete može zauzeti neobične položaje tijela i prihvatiti neobičan način ponašanja. Premda autističko dijete može biti prosječno inteligentno, ono može ostavljati dojam potprosječnosti, a u nekim slučajevima i gluhoće.
Učestalost
Otprilike jedno na 3000 djece je autističko, a čini se da taj poremećaj zahvaća pet puta više dječake nego djevojčice. Bolest nije nasljedna, i nema poznatih faktora predispozicije.
Opasnosti
Uvijek postoji opasnost da se autističko dijete ozlijedi (ako ga nitko ne nadzire), jer ne može prepoznati opasne situacije.
Što poduzeti?
Ako mislite da je vaše dijete oduvijek (ili se to desilo iznenada, u posljednjih nekoliko dana) bez razloga povučeno ili nekomunikativno, odvedite ga liječniku. Ako liječnik sumnja da je dijete autistično ili duševno ispod normalne granice, uputit će i vas i vaše dijete dječjem psihijatru.
Liječenje
Čim se postavi dijagnoza autizma, obično se dogovara detaljni razgovor sa specijalistima. Ako je autizam nastao zbog stresa i napetosti u obitelji, vjerojatno će vam liječnik preporučiti kućnu njegu za dijete. Što mu posvećujete više pažnje, njege i ohrabrenja. veći su izgledi na poboljšanje stanja. Pomoći će vam i dječji psihijatar, a možete se obratiti i Centru za socijalni rad u svojoj općini. Postoji nekoliko specijaliziranih centara gdje će se autističkom djetetu pomoći da uspostavi kontakt s okolinom i društvom.
Dugoročni izgledi
Neka autistična djeca se dovoljno oporave za nekoliko godina i odrastu kao razmjerno normalni članovi društva. Drugima je, na žalost, potrebna doživotna specijalna njega.