Neka novorođenčad imaju asfiksiju, tj. ne dišu. Mozak upravlja disanjem, a do asfiksije dolazi zbog poremetnje normalne funkcije dječjeg mozga.
Katkada se to događa zato što posteljica, koja opskrbljuje plod u maternici kisikom, ne daje dovoljnu količinu kisika mozgu za vrijeme teškog porođaja.
To se često dešava kad je plod premalen u odnosu na dob trudnoće ili ako je znatno prenesen. Katkada pri porođaju dolazi do oštećenja djetetova mozga. U vrlo rijetkim slučajevima funkcija djetetova mozga oslabi ako je majka neposredno prije porođaja dobivala lijek protiv bolova, npr. petidin. Katkada deformaciju mozga uzrokuje greška nastala tokom razvoja u maternici.
Simptomi
Dijete ne diše i ne plače kad se rodi. U blagim slučajevima koža je modra, a udovi se doimaju ukočeno (premda se u njima osjeća nekakvo gibanje). U teškim slučajevima novorođenče ima pepeljastu kožu, nepokretno je i mlitavo.
Učestalost
Oko 10% novorođenčadi treba malo pomoći u disanju, ali uz napredak porodništva ovaj bi postotak morao opasti. Vjerojatnije je da će žena koja puši u trudnoći roditi premaleno dijete koje će zato dobiti asfiksiju kod porođaja.
Opasnosti
Opasnost od trajnog oštećenja mozga (nakon 4-5 minuta bez kisika) ili čak smrti (poslije 10 min nedostatka kisika) je mala budući da su opstetričari i primalje potpuno opremljeni za oživljavanje asfiktičnog novorođenčeta nekoliko sekundi nakon porođaja. Opasnost je nešto veća ako žena rađa kod kuće zato što se obično u takvim uvjetima ne raspolaže specijalnim aparatima.
Što poduzeti?
U rijetkom slučaju kad morate oživjeti asfiktično novorođenče, ili novorođenče koje je prestalo disati, brzo obrišite izlučine iz novorodenčetova grla rupčićem ili čistom krpicom, a zatim primijenite metodu umjetnog disanja usta na usta.
Liječenje
Nedostatak oksigenizacije posteljice obično se otkriva za vrijeme porođaja, pa se u tom slučaju asfiksija može spriječiti ubrzavanjem porođaja.
Ako je dijete rođeno s asfiksijom, tekuće izlučine iz maternice sa sluzi moraju se posebnom cjevčicom brzo isisati iz djetetovih usta, nosa i grla. U blagim slučajevima asfiksije dijete se nakon toga navodi na ubrzano disanje inhalacijom kisika koji djeluje na mozak i potiče ga na regulaciju disanja.
Ako ta metoda ne uspije, na djetetovo lice stavlja se specijalna maska, kroz koju se pumpa kisik (pod pritiskom) u dišni trakt. Može se i cjevčicom, kroz koju prolazi kisik, škakljati nosić iznutra.
Ako se djetetovo disanje poremetilo zbog lijekova što ih je majka uzimala nešto prije porođaja, njihov se učinak može suzbiti tako da se djetetu dade injekcija drugog lijeka.
U teškim slučajevima asfiksije kisik se dovodi u pluća kroz cijev koja se uvuče u dušnik (umjetno disanje). Disanje obično počinje za nekoliko minuta. Katkada se, ako je mozak oštećen u porođaju ili nije dovoljno razvijen, umjetno disanje može nastaviti još nekoliko tjedana.