Shizofrenija Simptomi I Liječenje

shizofrenija

Ova se bolest često povezuje s rascjepom ili podvajanjem ličnosti (doslovni prijevod riječi “shizofrenija” glasi “rascijepljen um”). Međutim, bolest možemo točnije definirati kao dezorganizaciju normalnih misli i osjećaja. Uzrok je vjerojatno loše funkcioniranje nekih stanica u mozgu. Simptomi se obično javljaju u kasnoj adolescenciji ili ranoj odrasloj dobi, i ponekad ih aktivira vrlo jak duševni stres. Bolest traje doživotno, ali se akutni napadaji obično javljaju pa nestaju, podudarajući se obično s razdobljima emotivnih potresa ili osobnog gubitka.

Simptomi

Napadaj počinje s postepenim ili iznenadnim povlačenjem iz svakodnevnih aktivnosti. Govor shizofreničara može postati sve nesuvisliji, pa se ponekad čini da bolesnik ne može pratiti običan razgovor. Akutni napadaj nastupa neočekivano, iako je napadaj češće tako postepen da je teško odrediti kada se javljaju psihotički simptomi. U te simptome ubrajamo smetnje u mislima i osjećajima, a ponekad i poremećaje pokreta. Misaoni procesi shizofreničara mogu biti poremećeni, bez logičkog slijeda, a asocijacije su neobične i nepovezane. Može doći do “blokiranja misli”, tj. iznenadnog prekida svih misli – kao da je um odjednom stao i ostao prazan. “Ludilo” u općenito prihvaćenom smislu riječi je rijetka pojava. Osim toga, kod mnogih drugih ljudi fizički su poremećaji na neki način povezani sa psihološkim stresom. U stvari, oko 40% pacijenata prosječnog liječnika opće prakse u Velikoj Britaniji su ili neurotični kojima privremeno treba pomoć ili osobe koje pate od psihosomatskih simptoma, kao što su lupanje srca, glavobolja ili loša probava. Tek kad osoba izgubi vezu sa stvarnosti, te se ponaša na način koji je neobičan, a možda i ugrožava život, možemo je smatrati psihotičkim, a ne samo neurotskim slučajem. Takvi se bolesnici najbolje liječe u bolnicima. Međutim, teške duševne bolesti pogađaju razmjerno mali broj ljudi.

Učestalost

Većina mladih pacijenata i pacijenata srednjih godina u duševnim bolnicama su shizofreničari.
Ispitivanja provedena u pojedinim dijelovima Hrvatske otkrila su od 0,4 do 0,7% shizofreničara među populacijom. Godišnja incidencija iznosi 850-900 bolesnika. Bolesti su podjednako skloni muškarci i žene. Kod ljudi srednjih godina i starijih ljudi najčešća je paranoidna shizofrenija.

Poremećaj kemijskih procesa (kemizma) u mozgu, osnovni uzrok shizofrenije, može biti nasljedan. Doduše, iako se shizofrenija javlja u vašoj obitelji, to ne znači da ćete i vi dobiti shizofrenične napadaje. Međutim, možda ćete imati “shizoidnu ličnost” (sklonost povučenosti i sramežljivosti) ili “paranoidnu ličnost” (sklonost preosjetljivosti i nepovjerenju). Kod osoba s paranoidnom ličnosti obično se razvija paranoidna shizofrenija. Ako je jedan od vaših roditelja shizofreničar, izgledi su u 30% slučajeva da ćete imati shizoidnu ili paranoidnu ličnost, iako je vjerojatnost da ćetev dobiti shizofreniju upola manja (15%). Čak i kad su oba roditelja shizofreničari, još uvijek imate 50% šanse da izbjegnete bolest.

Opasnosti

U toku teških napada shizofrenije bolesnici se obično mogu fizički ozlijediti ili nanijeti ozljede drugima; moguć je i pokušaj samoubojstva.

Što poduzeti?

Ako sumnjate da netko u vašoj obitelji ima shizofreniju, nagovorite ga (ili nju) da ode liječniku. To će možda biti teško. Osobe pogođene duševnom bolesti često neće priznati tu činjenicu. Čak i oni koji shvaćaju da nešto nije u redu boje se da će ih “strpati u ludnicu”. Međutim, liječnička njega je bitna. Nikada ne ostavljajte nasamu osobe koje su naizgled teško poremećene. Prisutnost rođaka ili prijatelja, koji će ih umiriti – ili čak spriječiti da se ne ozlijede – bitna je sve dok ne stigne stručna pomoć. Osobe sa simptomima shizofrenije obično se smještaju u bolnicu radi prethodnog praćenja. Pri tom se vrše pretrage kako bi se utvrdilo da simptomi nisu možda posljedica neke tjelesne bolesti poput tumora mozga.

Liječenje

Teške slučajeve valja liječiti u bolnici. Liječenje obično obuhvaća davanje lijekova, psihoterapiju i rehabilitaciju. Najdjelotvorniji lijekovi su specijalna sredstva za umirenje, koja se daju u redovitim dozama radi korigiranja abnormalnog kemizma u mozgu. Postepenim nestajanjem simptoma doze se smanjuju, a ponekad se davanje lijekova posve prekida po završetku akutnog napadaja. Međutim, u nekim slučajevima potrebna je dugoročna medikamentna terapija (terapija lijekovima) uz redovito uzimanje pilula ili injekcija svaka dva ili četiri tjedna. Nekim su bolesnicima potrebna i antidepresivna sredstva; u rijetkim slučajevima, potrebna je i elektrokonvulzivna terapija (elektrošokovi).

Konačni stadij liječenja je rehabilitacija, kojom se osobama što se oporavljaju od napadaja pomaže da ponovno steknu uobičajene vještine i ponašanje. U početnim stadijima bolničkog liječenja shizofreničara općenito se primjenjuje radna terapija. Kako se stanje bolesnika sve više poboljšava, njima se daju sve složeniji zadaci i obaveze – sve do stupnja koji odgovara zadacima i obavezama vanjskog svijeta. Nakon što prođe akutna faza bolesti, shizofreničar se priprema za povratak u vanjski svijet povremenim posjetima kući ili boravcima u posebnom domu u sklopu bolnice. U nekim slučajevima, bolesnicima uspijeva da se uklope u svoj prethodni posao još u bolnici. Na taj način oni se postepeno prilagođavaju obavezama normalnog života.

Dugoročni izgledi

Mnogi se bolesnici oporavljaju nakon napadaja shizofrenije u mjeri koja im omogućava da se vrate u razmjerno normalan život. Međutim, ako su izloženi prejakom stresu, mogući su daljnji napadaji. U nekim slučajevima bolest postaje kronična. Takvi su bolesnici uvijek povučeni i bez emotivnih reakcija, iako se i tada učestalost teških napadaja može izbjeći stalnim uzimanjem lijekova.