Multipla Skleroza Simptomi I Liječenje

multipla skleroza

Mnogi živci u mozgu i leđnoj moždini zaštićeni su tzv. mijelinskom ovojnicom. Ovojnica opskrbljuje osjetljiva živčana vlakna hranjivim tvarima, te ubrzava prolaz električnih impulsa. Ako se mijelinska ovojnica upali i otekne, oštetit će živčana vlakna. Ako poremećaj zahvati niz živaca u centralnom živčanom sistemu, javlja se bolest poznata kao multipla skleroza. Bolest može pogoditi svaki dio mozga ili leđne moždine koji sadrži živce obložene mijelinom. Postoje određeni dokazi da bi uzročnik oštećenja mogao biti virus; uzrok bi mogao biti i nedostatak ili abnormalnost masne tvari koja tvori mijelin.

Simptomi

Mijelin je toliko rasprostranjen u živčanom sustavu da se multipla skleroza može očitovati na mnogo različitih načina. Bolest najčešće počinje neodređenim, prolaznim simptomom, koji posve nestaje nakon jednog ili dva dana, npr. trncima (obamrlošću) ili osjećajem slabosti. Osjećaj može biti mjestimičan ili zahvaćati samo jedan od udova ili jednu stranu tijela. Zbog privremene slabosti udova, pogođene osobe često nespretno rukuju predmetima ili ih ispuštaju, ili vuku stopala pri hodanju. Simptom se često znade očitovati nakon vruće kupke ili fizičke aktivnosti. Utrnulost može jenjati, nakon čega se javlja pojačana osjetljivost na prethodno utrnulom mjestu.
Ostali mogući simptomi multiple skleroze obuhvaćaju ataksiju (opću fizičku nestabilnost), privremeno zamagljen vid, nejasan govor, teškoće s mokrenjem ili nemogućnost zadržavanja mokraće. Svi simptomi mogu nestati nakon prve epizode. U nekim slučajevima nema daljnjih tegoba. U drugima, međutim, napadaji se ponavljaju, sa sve nepotpunijim oporavkom nakon svake epizode, te postepeno nastupa trajni invaliditet u obliku slabosti udova ili opće paralize.

Učestalost

Suprotno općenitom mišljenju, nema pouzdanih dokaza koji bi ukazivali na to daje bolest nasljedna. U dvije trećine slučajeva napadaji počinju u dobnoj skupini od 20 do 40 godina. Napadaji praktički nikada ne počinju kod djece ili osoba starijih od 60 godina. Bolest je nešto češća kod žena.

Opasnosti

Učestali napadaji multiple skleroze mogu izazvati teški invaliditet, kao i smrt – iako ishod ne mora biti fatalan. Ako je jedan od simptoma gubitak kontrole mokraćnog mjehura (urinarna inkontinencija), postoji opasnost od infekcije urinarnog trakta.

Što poduzeti?

Ako imate simptome multiple skleroze, liječnik će vas vjerojatno uputiti neurologu. Nema specifične dijagnostičke pretrage za ovu “neuhvatljivu” bolest, ali se nekim pretragama – npr. oftalmoskopijom, lumbalnom punkcijom i rendgenskim snimanjem lubanje i grudnog koša – mogu isključiti mogući drugi poremećaji.

Liječenje

Samopomoć: za osobu pogođenu teškom multiplom sklerozom najbolje je rješenje da se nastoji pomiriti sa stanjem stvari. Optimistički i konstruktivan pristup problemu najbolje je rješenje u prilagođavanju potrebnim promjenama. Valja se također učlaniti u udruženje kao što je, u Velikoj Britaniji društvo za multiplu sklerozu.
Stručna pomoć: neki liječnici vjeruju da se u nekim slučajevima simptomi mogu olakšati injekcijama ili tabletama kortikosteroidnih lijekova.
Naravno, ima i drugih načina liječenja -npr. primjena suncokretovog ulja u ishrani (budući da ta vrst ulja sadrži veće količine kemijskog spoja koji je potreban za rast i obnovu mijelina), čime se može smanjiti učestalost i težina napadaja.

Ukočenost ili bol mišića mogu se ponekad olakšati lijekovima za opuštanje mišića; u nekim slučajevima grčevi se djelomice rješavaju kirurškim putem. U slučaju osobito neugodne urinarne inkontinencije najbolje je u mokraćni mjehur uvesti kateter. Mokraća se cijedi u vrećicu, koja se svakodnevno prazni i čisti. Liječnik može preporučiti i fizikalnu terapiju za ojačanje mišića, te radnu terapiju radi održavanja aktivnosti. Multipla skleroza može obogaljiti bolesnika samo u ograničenom broju slučajeva. Mnogi ljudi dobivaju prolazne simptome koji nestaju bez trajnih posljedica, a mnogima ostaje manji stupanj onesposobljenosti tako da u osnovi mogu voditi normalan život. U stvari, pet godina nakon dijagnosticiranja bolesti oko 70% bolesnika i dalje radi.