Homoseksualnost Kod Muškaraca

NoahGallery_ 186
NoahGallery_ 186

Iako homoseksualnost ponekad predstavlja problem, ona nije bolest. Izuzevši činjenicu da ga erotski privlače muškarci a ne žene, homoseksualac se ne mora razlikovati od heteroseksualca, te može biti isto toliko muževan u ponašanju i postojan u svojim seksualnim odnosima.

Društvena diskriminacija homoseksualaca temelji se uglavnom na predrasudama, i pogađa mnoge homoseksualce. Na sreću, društvo u razvijenim zemljama Zapada danas je tolerantnije na tu pojavu koja se nekada smatrala “perverzijom”, što i homoseksualcima možda obećava mirniji život.

Nije poznato zašto se javlja homoseksualizam, iako su najvažniji faktori, kako se čini, psihološke a ne fizičke prirode.

Učestalost

U životu gotovo svakog muškarca mogli bismo naći neznatnu homoseksualnu “epizodu”, osobito u adolescenciji. Ovakva su iskustva česta u zajednicama osoba muškog spola koje su lišene ženskog društva, npr. u dječačkim internatima. Međutim, većina odraslih muškaraca u miješanom društvu ne osjeća nikakvu seksualnu privlačnost prema drugim muškarcima. U Velikoj Britaniji samo oko 5% muškaraca živi isključivo životom homoseksualaca; postotak je nešto viši, možda i 10%, – ako u tu skupinu uključimo biseksualce.

Što poduzeti?

Seksualnu orijentaciju ćete obično otkriti, a ne odabrati. Ako ste u adolescenciji osjećali homoseksualne sklonosti, one ne moraju biti značajne ako su vas kasnije počele uzbuđivati djevojke. Međutim, ako u zreloj dobi ustanovite da vas seksualno uzbuđuju samo muškarci, mogli biste sebe smatrati homoseksualcem. Ako prihvaćate tu činjenicu, ne morate tražiti pomoć – ako vas ne privlače malodobni dječaci (u tom biste slučaju morali odmah i otvoreno porazgovarati sa svojim liječnikom ili s psihijatrom).

Ako vas homoseksualnost smeta, možete se radi pomoći obratiti psihoterapeutima na odgovarajućim bolničkim odjelima. Liječenje se obično provodi uz grupnu psihoterapiju; postoji i mogućnost individualne (dubinske) psihoterapije, odnosno psihoanalize. Liječenje ima smisla samo ako se radi o homoseksualnosti psihogene naravi, tj. ako je homoseksualnost odraz neurotičnosti neke osobe.

Postoji i psihološka terapija za homoseksualce koji žele postati heteroseksualci, i liječnik će vas vjerojatno moći uputiti na odgovarajuće mjesto (bolnicu, kliniku ili sl.). Psihoterapija je obično usredotočena na ispitivanje osnovnih uzroka problema (tj. homoseksualnosti), smanjenje tjeskobe zbog heteroseksualnih kontakata i pojačavanje heteroseksualne stimulacije. Psihijatar će vam također pomoći da lakše uspostavljate društvene kontakte sa ženama. Iako ovakva terapija uglavnom djeluje kod muškaraca koji ne žive potpuno homoseksualnim životom, nemojte oklijevati i potražite pomoć.