
Još neka narodna imena su: jagorčika, žmigavec, visoki jeglič, jagočina, jagorčevina, ovčica, jaglika, ključarica, proljetni jaglac, alpski jaglac, pramaliće, sunašce, galčina.
Zlatnožuti cvjetovi ove vrste jaglaca šire ugodan miris poput meda, oblikuju štitac koji se nalazi na 10 do 20 cm visokoj stabljici, koja se uzdiže iz sredine rozete listova. Ova vrsta zove se i "pravi jaglac". Nalazimo ga većinom na gorskim livadama u pohumlju i alpskim ograncima.
Široko rasprostranjen "visoki jaglac" (Primula elatior), koji raste gotovo na svim livadama, rubovima šuma i ispod grmova, na svojoj visokoj stabljici nosi svijetložuti štitac, koji ima slab miris. On je po svojoj ljekovitosti dorastao "pravom jaglacu" i može se jednako upotrebljavati.
Stavi se jedna puna čajna žličica ove mješavine u 1/4 litre vode, opari se i ostavi tri minute da odstoji. Preko dana u gutljajima treba popiti dvije šalice čaja, a može ga se zasladiti s nešto meda. Pod mladim izdancima bazge podrazumijevamo mlade, tek izašle pupove u proljeću!
Odlično sredstvo kod srčanih tegoba je vino od jaglaca, koje sami možete pripremiti u proljeće. Napunimo dvolitarsku bocu svježim cvjetovima jaglaca (cijeli cvjetni štitci) nenatisnuto sve do grlića i preko prelijemo prirodno bijelo vino. Cvjetovi moraju biti pokriveni s vinom. Lagano začepljena boca ostavi se 14 dana na suncu. Kod srčanih tegoba pije se gutljaj tog vina, a srčani bolesnici mogu uzeti do tri pune jušne žlice na dan.