Djeca > Downov sindrom (Mongolizam)

Downov sindrom (Mongolizam)

U normalnom čovječjem tijelu sve stanice osim jajašca i spermija imaju po 46 kromosoma. Jajašca i spermiji imaju po 23 kromosoma. Kad spermij oplodi jaje, te se dvije stanice spajaju i razvija se dijete s 46 kromosoma u svakoj stanici, koliko ih imaju normalne osobe.

No, katkada jajašce (povremeno i spermij) ima podvostručen broj nekih kromosoma (broj 21); oplođeno jajašce u tom slučaju ima 47 umjesto 46 kromosoma, pa dijete u svakoj stanici ima 47 kromosoma. Takvo dijete je mongoloidno odnosno ima downov sindrom.

Simptomi Downovog sindroma

Mongoloidna novorođenčad prepoznaje se po izgledu lica. Vanjski kutovi očiju su skošeni prema gore (odatle i naziv), crte lica su neizražene, a jezik dug i često viri iz usta. Ponekad se javlja i plosnat potiljak, kao i zakrivljenje malog prsta prema srednjaku.

Djeca s Downovim sindromom su redovito duševno zaostala, te moraju pohađati specijalne škole. No ona mogu biti aktivni sudionici u obiteljskom životu zato što su poslušna, privržena i dobroćudna, a mnoga znaju uživati u glazbi.

Učestalost Downovog sindroma

Downov sindrom zahvaća jedno na 1000 djece. Ako je majci više od 40 godina, prijeti joj natprosječna opasnost da će roditi dijete s tom abnormalnošću. Isto je tako opasno ako majka ili otac imaju neku rijetku anomaliju kromosoma. Kod ugroženih žena vrši se amniocenteza i ako je test pozitivan, preporuča se prekid trudnoće.

Ako mlada žena s normalnim kromosomima rodi dijete s Downovim sindromom, gotovo i ne postoji opasnost da će iduće dijete imati Downov sindrom.

Opasnosti Downovog sindroma

Oko 25% mongoloidne djece ima i neki oblik prirođene srčane mane. Među tom djecom nešto je učestalija crijevna atrezija i leukemija. Ta su djeca naročito sklona infekcijama uha i dišnih putova.

Što poduzeti?

Za djecu s Downovim sindromom je mnogo bolje da se odgajaju u obitelji nego u specijalnom dječjem domu osim ako to ne predstavlja trajnu napetost za roditelje. Pomoć će pružiti patronažna sestra i lokalna socijalna služba.

Djeca s Downovim sindromom pohađaju specijalne škole u kojima rade nastavnici obučeni za rad s duševno zaostalom djecom i njihov razvitak do mogućih granica.

Nastavnici u suradnji s roditeljima nastoje podučiti dijete ne samo govoru već i nekim samostalnim radnjama, kao što su hranjenje, odijevanje i upotreba nužnika.
Djeca s Downovim sindromom mogu naučiti obavljati jednostavne ali korisne poslove. No njima će uvijek trebati zaštitna okolina, kao i briga obitelji ili doma za duševno zaostale.