Katar Uha

katar uha

Neka djeca imaju učestale akutne infekcije srednjeg uha, obično zbog infekcije nosa i grla, na primjer prehlade koja se širi Eustahijevom cijevi iz stražnjeg dijela nosa u šupljinu srednjeg uha.

Kod djece su infekcije češće zato što imaju kratku Eustahijevu cijev, te je mikrobima lakše prodrijeti do srednjeg uha. Zbog učestalih infekcija Eustahijeva cijev otekne i začepi se što omogućava nakupljanje ljepljive tekućine u srednjem uhu poznato kao katar Eustahijeve cijevi i srednjeg uha.

Simptomi

Glavni simptom je gluhoća zahvaćenog uha. Gluhoća je rijetko potpuna, jer u većini slučajeva bolesnik čuje prigušene i slabe zvukove. Gluhoću uzrokuje ljepljiva tekućina koja sprečava slobodno vibriranje bubnjića i slušnih koščica. Uho može boljeti, a dijete ponekad ima osjećaj da mu je uho »puno«.
Ako vam je dijete neuobičajeno nepažljivo ili ima problema u školi, moguć uzrok je i nagluhost zbog katara srednjeg uha (vidi problemi s učenjem).

Učestalost

Katar Eustahijeve cijevi i srednjeg uha je prilično čest poremećaj koji pogađa otprilike 1% djece. Kod odraslih je ta bolest vrlo rijetka.

Opasnosti

Ako se stanje ne otkrije ili ne liječi za nekoliko mjeseci, postoji opasnost da se slušne koščice slijepe što uzrokuje trajnu gluhoću oboljelog uha.
Ako je dijete u dobi kad počinje govoriti, gluhoća može usporiti razvoj govora, što poslije može loše utjecati na djetetov uspjeh u školi.

Što poduzeti?

Ako sumnjate na gluhoću nakon bilo kakve infekcije uha, obratite se liječniku koji će djetetu pregledati uho otoskopom. Taj instrument omogućava liječniku da jasno vidi bubnjić i ocijeni intenzitet katara uha.

Liječenje

U blagim slučajevima, kad se u uhu nije nakupilo mnogo tekućine i kad je gubitak sluha minimalan, liječnik će vjerojatno propisati tablete za dekongestiju ili antihistaminik u obliku tableta ili sirupa. Ti lijekovi smanjuju otok Eustahijeve cijevi i omogućavaju tekućini da iscuri iz srednjeg uha (niz Eustahijevu cijev) i uđe u nos i grlo.

U težim slučajevima dijete mora ići u bolnicu radi odstranjenja tekućine. Dijete dobiva opću anesteziju, pa se vrlo tankom iglom (lancetom) probuši bubnjić i štrcaljkom isisava tekućina. Može se napraviti i mali rez na bubnjiću (miringotomija ili paracenteza). Obično se u otvor na bubnjiću uvlači sićušna plastična cjevčica radi propuhivanja Eustahijeve cijevi i sušenja tekućine u srednjem uhu. Cjevčica obično ostaje u uhu nekoliko mjeseci: nakon toga sama ispadne ili se vadi, a bubnjić zaraste sam od sebe.

Ako su zbog učestalih infekcija otečene adenoidne vegetacije te blokiraju ulaz u Eustahijevu cijev (ili rijetko, služe kao stalni izvor infekcije), liječnik može preporučiti odstranjenje adenoidnih vegetacija.