Downov Sindrom

downov sindrom

U čovječjem tijelu sve stanice osim jajašca i spermija imaju po 46 kromosoma. Jajašca i spermiji imaju po 23 kromosoma. Kad spermij oplodi jaje, te se dvije stanice spajaju i razvija se dijete s 46 kromosoma u svakoj stanici, koliko ih imaju normalne osobe.

No, katkada jajašce (povremeno i spermij) ima podvostručen broj nekih kromosoma (broj 21); oplođeno jajašce u tom slučaju ima 47 umjesto 46 kromosoma, pa dijete u svakoj stanici ima 47 kromosoma. Takvo dijete je mongoloidno odnosno ima downov sindrom.

Simptomi

Novorođenčad s Downovim sindromom prepoznaju se po izgledu lica. Vanjski kutovi očiju su skošeni prema gore, crte lica su neizražene, a jezik dug i često viri iz usta. Ponekad se javlja i plosnat potiljak, kao i zakrivljenje malog prsta prema srednjaku.

Djeca s Downovim sindromom moraju pohađati specijalne škole, no ona mogu biti aktivni sudionici u obiteljskom životu zato što su poslušna, privržena i dobroćudna, a mnoga znaju uživati u glazbi.

Učestalost

Downov sindrom zahvaća jedno na 1000 djece. Ako je majci više od 40 godina, prijeti joj natprosječna opasnost da će roditi dijete s tom abnormalnošću. Isto je tako opasno ako majka ili otac imaju neku rijetku anomaliju kromosoma. Kod ugroženih žena vrši se amniocenteza i ako je test pozitivan, preporuča se prekid trudnoće.

Ako mlada žena s normalnim kromosomima rodi dijete s Downovim sindromom, gotovo i ne postoji opasnost da će iduće dijete imati Downov sindrom.

Opasnosti

Oko 25% djece s downovim sindromom ima i neki oblik prirođene srčane mane. Među tom djecom nešto je učestalija crijevna atrezija i leukemija. Ta su djeca naročito sklona infekcijama uha i dišnih putova.

Što poduzeti?

Za djecu s Downovim sindromom je mnogo bolje da se odgajaju u obitelji nego u specijalnom dječjem domu osim ako to ne predstavlja trajnu napetost za roditelje.

Djeca s Downovim sindromom pohađaju specijalne škole u kojima rade nastavnici obučeni za rad s njima.

Nastavnici u suradnji s roditeljima nastoje podučiti dijete ne samo govoru već i samostalnim radnjama, kao što su hranjenje, odijevanje i upotreba nužnika.
Djeca s Downovim sindromom mogu naučiti obavljati korisne poslove. No njima će uvijek trebati zaštitna okolina, kao i briga obitelji.