Cerebralna Paraliza

cerebralna paraliza

Cerebralna paraliza je klijenut mišića (prvenstveno mišića udova) koju uzrokuje poremećaj mozga. Zahvaćeni dio mozga ne može upravljati nekim mišićima, zbog čega su oni ukočeni i teško se koriste.

Stupanj poremećaja je različit. Neki udovi su potpuno nepokretni, a ponekad su djetetovi pokreti slabi i gotovo je nemoguće njima upravljati. Jednostavni pokreti, kao što je pružanje ruke za šalicom, znadu biti popraćeni trzajima, a pokret se može izvesti do kraja samo nakon nekoliko neuspjelih pokušaja. To su tzv. spastični oblici poremećaja. Mnoga takva djeca su donekle duševno zaostala, iako neka mogu biti vrlo inteligentna. Spastična djeca mogu biti i nagluha. Javljaju se i poremećaji vida, najčešće škiljavost (vidi Skiljavost kod djece), te grčevi (vidi grčevi kod djece).

Točan uzrok cerebralne paralize kod većine djece nije poznat. Pouzdano se zna da nije nasljedna, stoga se ne morate bojati da će drugo dijete imati paralizu ako već imate paralitično dijete. Cerebralna paraliza može biti posljedica poremećenog razvoja ili oštećenja mozga prije, za vrijeme ili ubrzo nakon rođenja. U kasnijoj dobi do oštećenja mozga može doći zbog ozljede mozga, meningitisa (vidi meningitis kod dojenčadi i djece) ili jakih konvulzija.

Simptomi

U mnogim slučajevima cerebralna klijenut zamjećuje se tek nakon šestog mjeseca života. Tromi mišići mogu biti početni znak tog poremećaja, ali mnoga spastična dojenčad nema taj simptom. Najvažniji simptom, ukočenost udova, javlja se tek kad je dojenčetu najmanje 6 mjeseci. Kad se to dogodi, normalna mišićna uravnoteženost je poremećena i udovi zauzmu tipični abnormalni položaj. Na primjer, zahvaćene ruke su obično priljubljene uz tijelo sa savijenim laktovima i ručnim zglobovima. Noge mogu biti ukrštene poput škara, a stopalo okrenuto prema dolje od skočnog zgloba. Dojenče se slabo miče, a svaki pokret, ako ga i napravi, vrlo je nezgrapan. Osim toga, djetetu može biti teško sisati i gutati.

Normalne prekretnice u razvoju djeteta kao što su hodanje i govor, mogu zakasniti. Djeca koja kasno prohodaju ili ne prohodaju, neće moći istraživati okolinu i učiti iskustvom u ovom vitalnom stadiju svog razvitka, a stanje se pogoršava ako je uz to oštećen i vid ili sluh.
Ako dijete progovori s velikim zakašnjenjem – što se često događa kad je dijete gluho – govor mu može biti iskrivljen i vrlo nerazumljiv. Paralitična djeca prosječne ili visoke inteligencije mogu postati vrlo frustrirana zato što su lišena normalnog razvitka i sposobnosti komunikacije, i naposljetku mogu imati emotivne tegobe.

Učestalost

Spastička cerebralna dječja klijenut je najčešće teško oboljenje u djetinjstvu. Bolest zahvaća (u cijelom svijetu) otprilike jedno na 300 djece. Nešto je češća kod nedonoščadi ili vrlo male novorođenčadi (ispod 2500 g).

Opasnosti

Sve jača ukočenost mišića može sve više ograničavati djetetove pokrete. Dijete ponekad ne može hodati te mora biti u invalidskim kolicima.
Vrlo je opasna i mogućnost nezapažanja inteligencije djeteta, naročito ako su mu pokreti i komunikacija vrlo otežani. Stoga je neobično važno redovito ocjenjivati djetetovu duševnu sposobnost i razvoj, te ispitivati vid i sluh, jer je to bitno za sposobnost učenja.

Oblici

Cerebralna paraliza ne zahvaća uvijek cijelo tijelo. Katkada su zahvaćene samo noge, i to je stanje poznato kao paraplegija. Kod otprilike trećine sve paralitične djece zahvaćena je jedna strana tijela, što se zove hemiplegija. Kvadriplegija je klijenut svih udova.

Šio poduzeti?

Obratite se liječniku ako ste zabrinuti za napredak svog djeteta. Većina dječjih dispanzera organizira redovite kontrolne preglede dojenčadi tako da gotovo nijedan slučaj dječje klijenuti neće ostati nezamijećen.
Roditelji spastične djece mogu se obratiti Centru za socijalni rad u svojoj općini, koji po službenoj dužnosti pokreće postupak pregleda i kategorizacije svih hendikepiranih osoba na svojem području.

Liječenje

Poremećaji mozga (poput onih koji uzrokuju cerebralnu paralizu) obično se ne pogoršavaju, ali se ne mogu ni ublažiti. No, to sigurno ne znači da se za vaše dijete ne može ništa učiniti. Treba prije svega ustanoviti stupanj smetnji – tjelesnih, duševnih, vidnih ili slušnih – svesti ih liječenjem na najmanju moguću mjeru.

Naravno, njega i liječenje djeteta sa cerebralnom paralizom zahtijeva timski rad roditelja, liječnika, fizioterapeuta, logopeda, nastavnika i, u nekim slučajevima, specijalista za radnu terapiju.

Fizikalna terapija provodi se u specijalnim školama, klinikama i kod kuće i usmjerena je na sprečavanje razvitka trajnih deformacija vježbama za olabavljenje ukočenih mišića i pronalaženje najpovoljnijih položaja zahvaćenih udova. Zahvaljujući fizikalnoj terapiji djeca koja nisu nikad hodala ipak prohodaju pomoću naprava, kao što su hodalice, paralelne prečke i dvostruke metalne udlage (»skije«).

Govornom terapijom ne popravlja se samo djetetov govor već se omogućava i lakše hranjenje i gutanje.
Operacijama koje obavlja ortoped može se ispraviti ukočenost deformiranih udova i olakšati pokreti. Kirurško liječenje omogućava nekoj djeci, koja bi inače bila prikovana za invalidsku stolicu, da hodaju pomoću raznih ortopedskih naprava. Gluhoća kod mnoge paralitične djece može se smanjiti aparatima za nagluhe. Škiljavost se može ispraviti kirurškim zahvatom, a za druge greške vida propisuju se naočale. Katkada se propisuju i mišićni relaksansi za smanje­nje ukočenosti udova, te razni lijekovi protiv grčeva.

Paralitično dijete redovito pregledava pedijatar ili liječnik primarne zdravstvene zaštite (specijalista opće medicine) uz pomoć školskog (dječjeg) psihologa. Oni ocjenjuju djetetov opći napredak i inteligenciju, pa roditeljima predlažu obrazovanje koje bi bilo najpogodnije za njihovo dijete.

Mnoga su djeca s blagim oblikom cerebralne paralize prosječno ili gotovo prosječno inteligentna i mogu pohađati redovne škole. Prosječno inteligentna paralitična djeca s umjerenim ili teškim smetnjama morat će ići u specijalnu školu za tjelesno zaostalu djecu. Za paralitičnu djecu potprosječne inteligencije postoje škole s dnevnim boravkom za duševno zaostalu djecu. Naposljetku, djeca koja su vrlo zaostala i intelektualno defektna pohađaju škole s dnevnim boravkom za tjelesno i duševno zaostalu djecu.
Roditeljima će se možda napredak djeteta činiti sporim, a poboljšanje gotovo nedostižnim. No, nemojte nikada dopustiti da vas nestrpljivost zavede na neki neprovjereni način liječenja, a da prije toga niste o tome detaljno razgovarali s ekipom stručnjaka koji liječe vaše dijete.

Dugoročni izgledi

Izgledi za djecu sa spastičnom cerebralnom dječjom klijenuti ovise o stupnju i vrsti zaostalosti. Djeca koja mogu pohađati redovnu školu ne bi trebala imati mnogo problema. Većina njih odraste i žive razmjerno normalnim društvenim životom. Većina paralitične djece koja pohađaju škole za tjelesno zaostalu djecu ima većih teškoća. Međutim, suvremena oprema u tim školama ipak omogućava djeci da lakše komuniciraju s ostalima i da aktivno sudjeluju u društvenom životu kad odrastu, iako će u mnogim slučajevima zahtijevati okolinu podešenu njihovim specijalnim potrebama.