Anoreksija

anoreksija

Anoreksija, odbijanje hrane koje može dovesti do izuzetnog gubitka težine, hormonalnih poremećaja pa čak i smrti, prvenstveno je bolest adolescentnih djevojčica. Iako se smatra bolešću, anoreksija je često simptom psihološkog problema koji je tijesno povezan s obiteljskom sredinom. Anorektične djevojčice mogu odbijanje hrane koristiti kao sredstvo manipuliranja roditeljima pa sve veća briga roditelja (zbog problema) postepeno pretvara svaki obrok u pravu bitku.

Iako uzrok ove bolesti još nije poznat, neki tvrde da je ona posljedica podsvjesnog
straha od nadolazeće zrelosti. Zato anorektična djevojčica drži dijetu za mršavljenje kako bi joj tijelo zadržalo preadolescentni oblik. Ovakvo odbijanje normalne seksualnosti može biti aktivirano ranim seksualnim iskustvom zbog kojeg se razvio osjećaj straha ili krivnje. U nekim slučajevima emotivno nesigurna djevojčica, načuvši slučajnu primjedbu da je predebela može odlučiti da mora smršaviti kako bi stekla prijatelje.

Simptomi

Bolest obično započinje s normalnom dijetom za mršavljenje, ali zatim djevojčica jede sve manje i manje. Pri tom navodi lažne razloge, tvrdeći npr. da su joj noge ili ruke još uvijek predebele. Što manje jede to joj manje hrane treba. Čak i ako nalikuje na kostur, smatra se debeljkastom i neće razborito jesti. Međutim, ponekad se “baca” na određeno jelo i pretrpava se njime – a zatim povraća. Kako bi se riješila prigovora obitelji, znade skrivati hranu i bacati je, tvrdeći da ju je pojela. Kad joj težina padne oko 12 kg ispod normale, izostaje menstruacija (vidi amenoreja). pa joj tijelo može postati dlakavije. U početnim stadijima bolesti anorektična osoba je često abnormalno energična, te znade pripremati obilne obroke iako sebe izgladnjuje, tvrdeći pri tom da se izvrsno osjeća.

Međutim, koža joj poprima nezdravu blijedožutu boju i nalikuje na papir, i s vremenom bolest zaista uzme maha. Često se razvije opstipacija (zatvor stolice), iako bolesnica, bila zatvorena ili ne, ponekad uzima velike doze sredstva za čišćenje u uvjerenju da će “požurujući” prolaz hrane kroz sistem spriječiti debljanje. U kasnijim stadijima bolesti bolesnica može pasti u potpunu depresiju.

Učestalost

Anoreksija je prilično česta bolest. Tako se npr. u Velikoj Britaniji pretpostavlja da pogađa oko 1 na 100 adolescentnih djevojčica. Kod dječaka se ova bolest javlja u samo 1 na 2000 slučajeva, iako učestalost raste. Međutim, anoreksija je prvenstveno bolest razvijenih zemalja.

Opasnosti

Kod adolescentne djevojčice koja nastoji smanjiti težinu uzimanjem velikih količina sredstava za čišćenje i čestim povraćanjem mogu se razviti opasne promjene u kemizmu krvi zbog abnormalnog gubitka tjelesnih tekućina. Mnogi adolescenti prolaze kroz privremenu fazu prekomjernog mršavljenja, iako se samo u manjem broju slučajeva javlja anoreksija.

Od tih slučajeva, oko 5% umire, uglavnom samoubojstvom koje je izazvano depresijom. Mali broj umire zbog sekundarnih infekcija (koje su posljedica pothranjenosti) ili dehidratacije (uzrokovane prekomjernim uzimanjem sredstava za čišćenje). Neke djevojčice se doslovno izgladnjuju do smrti.

Što poduzeti?

Ako vaša adolescentna kćerka neopravdano smatra da je predebela i pretjeruje s dijetom za mršavljenje, obratite se odmah liječniku. Liječenje anoreksije je sve teže u kasnijim stadijima bolesti. Stanje se može vratiti na normalu prilično lako ako bolesnica nije izgubila više od 12 kg, dok nakon toga liječenje obično traje dulje. Liječnik će pregledati djevojčicu i, možda, ustanoviti da zapravo nije bolesna pa vama i njoj dati savjete kako da izbjegnete komplikacije. Ako dijagnoza glasi anorexia nervosa liječnik će bolesnicu vjerojatno odmah uputiti u bolnicu.

Liječenje

Čak i u ranim stadijima liječi se najbolje u bolnici. Način liječenja se znatno razlikuje od slučaja do slučaja, iako će bolnički liječnik obično porazgovarati s bolesnicom i pri tom joj pomoći da donese odluku o “prikladnoj” težini, a zatim se s njom dogovoriti u pogledu ishrane potrebne za postizanje zdravog povećanja težine.

Ako je to moguće, djevojčici će dati posebnu sobu, a potreban je i stalan nadzor. Dok je u bolnici, djevojčica će možda odlaziti i na psihoterapiju pri čemu će se barem dio liječenja odvijati u prisutnosti roditelja. Psihoterapeut će nastojati navesti djevojčicu da iznese osobne i obiteljske probleme, kojih njeni roditelji možda nisu ni svjesni, i time pridonijeti njihovom rješavanju.

Kad težina djevojčice dostigne prikladnu razinu i pošto se ona pokaže spremnom da prihvati tjelesnu i emotivnu zrelost, pustit će je kući. Prije odlaska djevojčice iz bolnice roditelji će dobiti savjete o tome kako će se ponašati prema njoj i kako će prepoznati napadaj bolesti, ako on ponovno uslijedi.

Dugoročni izgledi

Godinu-dvije nakon otpuštanja iz bolnice (tj. stvarnog ili prividnog izlječenja) djevojčica će povremeno morati dolaziti u bolnicu na ambulantne preglede. Naime, kod oko 60% djevojčica koje su se na izgled oporavile od anoreksije javljaju se ponovno napadaje bolesti. Iako mnogi roditelji smatraju ovu bolest samo prelaznom fazom u adolescenciji, neke bolesnice mogu imati teškoća s ishranom mnogo godina, te se naizmjence izgladnjuju i prežderavaju.