Depresija
Većina ljudi se kad tad osjeća deprimirano. Naravno, to ni u kojem slučaju ne znači da su ti ljudi duševno bolesni, ako nastavljaju normalno živjeti i raditi i ako se postepeno razvedre.
Razlika između "deprimiranosti" i duševne bolesti poznate pod imenom depresija jest u tome, što se ljudi koji stvarno od nje boluju ne mogu riješiti svoje "bijede": kod njih depresija traje, postaje sve teža, pa s vremenom počinje ometati normalan život. Ako se kod vas ili kod članova vaše obitelji povremeno javljaju razdoblja malodušnosti koja nakon nekoliko dana ili tjedana polako nestanu, ne trebate se zabrinjavati. Niže su opisani simptomi prave, bolesne depresije (vidi i Manična depresija).
U životu gotovo svih ljudi ima razdoblja posebne osjetljivosti na depresiju. Takva su razdoblja kasna adolescencija, srednja dob i godine nakon odlaska u penziju. Mladim ljudima je često težak prelaz iz adolescencije u odraslo doba, osobito ako su izloženi jakim obrazovnim ili radnim pritiscima. Žena u menopauzi može povezati gubitak plodnosti s gubitkom ženstvenosti. Muškarca koji se bliži kraju srednje dobi mogu mučiti sumorne misli o tome kako više ne može napredovati u karijeri te kako je izgubio dobar dio svoje muškosti. Osim toga, depresija je neobično česta kod starijih osoba.
Svaka teška depresija, osobito ona endogenog tipa, vjerojatno je popraćena kemijskim promjenama koje utječu na način funkcioniranja mozga.
Simptomi depresije
Simptomi depresivne bolesti uključuju ne samo jaku potištenost (melankoliju) već i fizičke promjene, kao što su gubitak energije i želje za jelom i seksom, nesanica, a ponekad i loša probava, zatvor stolice i glavobolja. Pored toga, slučajevi endogene depresije obično se odlikuju teškim psihološkim simptomima, kao što su gubitak veze sa stvarnosti, bezrazložan osjećaj krivnje i bezvrijednosti, osjećaj proganjanja, osjećaj tjelesnog propadanja ("truljenja") i halucinacije. Depresija je ponekad popraćena akutnom tjeskobom, pa rezultirajući nemir i uzbuđenost mogu prikriti očitije simptome depresije.Intenzitet simptoma često varira prema dijelu dana. Osoba koja pati od endogene depresije obično se budi rano i tužno raspoložena; u toku dana raspoloženje se popravlja. S druge strane, reaktivne depresije su često najteže noću. Napredovanjem bolesti depresija može postajati sve teža sve dok ne prijeđe u trajno stanje. Bolesnik se tada potpuno povlači u sebe, te veći dio dana provodi skupljen u krevetu.
Učestalost depresije
Kod otprilike 4% ljudi može se javiti barem jednom razdoblje depresije koja je dovoljno jaka da zahtijeva liječničku pomoć, iako simptomi ne moraju specifično ukazivati na tu bolest. Sklonost endogenoj depresiji je nasljedna.Opasnosti depresije
Najveća opasnost je samoubojstvo - posljednje utočište ljudi kojima je život postao nepodnošljiv. Od 4000 samoubojstava što se svake godine registriraju u Velikoj Britaniji, depresija uzrokuje oko dvije trećine. U rijetkim slučajevima bolest može poremetiti um bolesnika u toliko mjeri da osjećaju prisilu za ubijanjem drugih, a ne samo sebe, u uvjerenju da će ih time riješiti "agonije življenja".Što poduzeti?
Ako kod sebe zamijetite simptome sve jače bolesne depresije (tj. ne samo prolaznu tugu), odmah otiđite liječniku i otvoreno mu iznesite sve svoje bojazni. Ako simptome zamjećujete na drugima, nastojte ih uvjeriti da potraže liječničku pomoć. I previše bolesnika stiže do točke s koje nema povratka zato što njihovi rođaci i prijatelji neispravno tumače znakove upozorenja ili zanemaruju ponovljene prijetnje samoubojstvom. Takve prijetnje morate uvijek shvatiti ozbiljno.Liječenje depresije
Samopomoć: ako mislite da blag oblik depresije traje predugo ili da se počinje pogoršavati, možda će vam pomoći promjena sredine ili izlazak uveče. Međutim, to vam neće pomoći ako se radi o pravoj, bolesnoj depresiji. Ako vam se čini da je neki član vaše obitelji u teškoj depresiji, nastojte ga obzirno, ali odlučno uvjeriti da se obrati liječniku. Ako osoba prijeti da će se ubiti, slučaj je hitan, čak i onda kad je navedena osoba već prije izrazila takve prijetnje, pa sumnjate da možda samo nastoji privući pažnju.Stručna pomoć: mnogo toga ovisi o vrsti i ozbiljnosti simptoma. Liječnik će vas uputiti specijalistu na liječenje, koje će vjerojatno obuhvaćati i lijekove i psihoterapiju. Blaga depresija obično popušta nakon dva ili tri tjedna uzimanja antidepresivnih sredstava - lijekova koji se najčešće koriste. U teškim slučajevima, osobito ako postoji opasnost od samoubojstva, liječnik će možda preporučiti odlazak u bolnicu, gdje se ozbiljnost simptoma može pratiti i gdje se medikamentno liječenje i psihoterapija mogu pažljivo nadzirati. U rijetkim slučajevima uporne bolesti potrebna je koji put i terapija elektrošokovima.
Cilj liječenja u duševnim bolnicama, bez obzira na slučaj, nije samo izlječenje od depresije već i priprema pacijenta za povratak u normalni život. Uz psihoterapiju primjenjuje se često i radna terapija.