Krv > Akutna mijeloična leukemija

Akutna mijeloična leukemija

Ovu bolest uzrokuje kancerozna promjena u razvoju neutrofila, jedne vrste bijelih krvnih stanica koje se stvaraju u koštanoj srži. Defektne (ili leukemične) stanice se nekontrolirano množe, postepeno stvarajući velik broj leukemičnih stanica koje se i dalje množe na isti način.

Kako njihov broj raste, stanice se počinju širiti na koštanu srž ometajući proizvodnju ne samo normalnih neutrofila nego i drugih stanica koje se stvaraju u koštanoj srži uključujući i crvene krvne stanice i trombocite.

S vremenom se leukemični neutrofili prelijevaju u krvotok gdje njihov broj progresivno raste, a zatim napadaju razne organe i tkiva - naročito limfne žlijezde, slezenu i jetru - koji se povećavaju.

Simptomi akutne mijeloične leukemije

Glavni simptomi su smanjena otpornost na infekcije (naročito usta i grla), čirevi na usnama i u ustima, pojačana sklonost podlivu krvi i krvarenju, i anemija koju karakterizira bljedoća, umor, otežano disanje i lupanje srca.
Bolest često počinje naglo, a izraziti simptomi javljaju se nakon jednog do dva tjedna. Rjeđe se javljaju postepeno, u toku dva do tri mjeseca. Ponekad se kod starijih osoba javlja, i to vrlo postepeno, tzv. »prikrivena« leukemija.

Učestalost akutne mijeloične leukemije

Akutna mijeloična leukemija je vrlo rijetka. Godišnje od nje umire samo 1 na 40 000 osoba. Većini bolesnika je više od 60 godina.

Opasnosti akutne mijeloične leukemije

Postotak izlječenja od te bolesti je nizak. Ako se ne liječi, može dovesti do smrti za nekoliko tjedana. U nekim slučajevima, i prije no što se pristupilo liječenju. No, suvremene metode liječenja pružaju dobre izglede što se tiče ublažavanja simptoma, katkada i godinama.

Što poduzeti?

Ako zamijetite opisane simptome, morate se odmah obratiti liječniku. Nakon pregleda liječnik će vas uputiti na pretrage krvi i pretragu uzorka koštane srži (biopsija). Možda će biti potrebne dodatne krvne pretrage ako se sumnja na akutnu mijeloičnu leukemiju.

Liječenje akutne mijeloične leukemije

Čim se potvrdi dijagnoza, bolesnik se prima u bolnicu i dobiva transfuzije krvi, uključujući specijalne transfuzije trombocita radi sprečavanja krvarenja i podliva krvi. Osnova liječenja su razne kombinacije lijekova - u prvom redu kortikosteroidi i velike doze antibiotika za ublaženje glavnih simptoma.

Sama leukemija liječi se citostaticima (lijekovima protiv raka odnosno novotvorevina). Ti lijekovi uništavaju leukemične stanice u koštanoj srži, ali (zbog nuspojava) i mnoge zdrave stanice kojih je u koštanoj srži ionako već malo. Pošto se unište leukemične stanice u koštanoj srži, potrebno je najmanje dva tjedna prije no što se u koštanoj srži počnu ponovno stvarati zdrave stanice i ulaziti u krv.

To razdoblje vrlo malog broja stanica može biti opasno za bolesnika. Ako je potrebno, bolesnika će smjestiti na odjel intenzivne njege uz posebne mjere opreza radi sprečavanja infekcije, a dobivat će i dodatne transfuzije crvenih krvnih stanica i trombocita. Kad prođe opasno razdoblje, pacijentovo stanje se izrazito popravlja. Negdje između 3 i 12 tjedana nakon početka liječenja, svi znaci leukemije će nestati, pa se kaže da se postigla remisija (prolazno popuštanje) bolesti. Bolesnik se tada pušta kući.

Dodatna terapija lijekovima obavlja se ambulantno u vremenskim razmacima od četiri do šest tjedana, i provodi se otprilike godinu dana kako bi se bolest držala pod kontrolom. No, leukemija se gotovo uvijek vraća, pa se novo liječenje obično pokazuje nedjelotvornim.